Imotski bazeni čekaju turiste

Svojedobno je Ministarstvo turizma odobrilo program “Konkurentnost turističkog gospodarstva“. Temeljna baza čitavog projekta bila je povećanje razine turističke konkurentnosti, kroz postojeću turističku sezonu, ali i naknadno vrijeme ostatka kalendarske godine. Namjera čitavog projekta bila je privući još veći broj turista u našu državu, ali i produžiti turističko vrijeme boravka i van onih termina klasične turističke sezone. Program je prvenstveno orijentiran na privatne iznajmljivače, kojima se planira pružiti podrška kroz dodatnu izgradnju infrastrukturnih objekata. Tako je Ministarstvo turizma odobrilo iznos od 40 tisuća kuna bespovratnih sredstava za izgradnju bazena privatnim iznajmljivačima. Radi se o sufinanciranju koje je regulirano točno određenim normama i propisima, koje je valjalo ispuniti. U Ministarstvu očekuju 165 novih bazena u ponudi za postojeću turističku sezonu.

U Imotskom je petnaest privatnih iznajmljivača iskoristilo ovu mogućnost u izgradnji bazena. Ako se tom broju pridruže i bazeni vlasnika koji žive u drugim gradovima, ali su bazene napravili u sklopu objekata u svom rodnom kraju, onda se može kazati da je svaki deseti bazen izgrađen u Imotskom. Fenomen je to dovoljno zanimljiv da se okarakterizira kao 
“bazenomanija“, tim više jer je broj prethodno izgrađenih bazena u Imotskom potpuno zanemariv. No Imoćani, skloni šali kakvi već jesu, tvrde da je dobro što Ministarstvo turizma nije dijelilo financijska sredstva za projekt sličan drevnim Semiramidinim visećim vrtovima, jer bi u Imotskom, u tom slučaju, više cvijeća bilo u zraku, nego na zemlji, odnosno tlu.

Najveći problem privatnih iznajmljivača, u sklopu kojih se nalaze i ovi bazeni, upravo je lokacija. Uglavnom se radi o objektima koji su okruženi ostalim privatnim kućama i drugim zdanjima. Vrlo je malo objekata koji, uz bazen, gostima nude toliko potrebnu izoliranost, mir i tišinu, što su sve osnovni preduvjeti za kvalitetan odmor. Prema najavama, neki će ovim 
problemima pokušati doskočiti gradnjom visokih zidova, kojima će nastojati zaštititi privatnost gostiju, ali radi se o običnoj improvizaciji, koja je vjerojatno osuđena na neuspjeh.

Na jednoj od ovih lokacija susreo sam časnu staricu, susjedu jednog od ovih privatnih iznajmljivača. Upitao sam ju kako ona gleda na gradnju ovakvih bazena, na što je odgovorila: “Nu! Toliku vodurinu utrali u bazen… Ko’ da im je mala kada u kući pa u nju nisu mogli ulit’ vode! Čudna posla, sinko, čudna!“

Eto. Jednostavan i skroman pogled na život u svom najljepšem obliku, a skromnosti nikad previše. Tek će se na kraju turističke sezone vidjeti kakvi će biti rezultati privatnih iznajmljivača s bazenima na području Imotskog. Možda budu upravo skromni ili se samo prikažu na skroman način. No, poučeni iskustvom, u ovo drugo nekako čisto sumnjamo.