Međugorje: Obitelj i prijatelji u domu Čilićevih pratili Marinov meč karijere
U obiteljskoj kući Marina Čilića u Međugorju organizirana je velika proslava u iščekivanju rezultata finala US Opena u kojem je Čilić igrao protiv Keija Nishikorija iz Japana.
Kao da nitko nije sumnjao u konačni ishod i veliku Marinovu pobjedu, u domu Čilićevih organizirana je velika fešta, dok se pratio teniski meč.
Marinov brat Vinko se pobrinuo da stigne hrana i piće za sve uzvanike fešte. U kući Čilićevih uz oca Zdenka, Marinu je stigao dati podršku i tenisač Ivan Dodig.
U Međugorju je odmah nakon Marinove pobjede upriličen veliki vatromet, a slavlje se preselilo na ulice. Ne samo Međugorja, nego svih gradova, općina i mjesta u Hercegovini, u kojem je spontano krenulo velio slavlje.
Međugorje od sinoć nije samo poznato kao mjesto molitve i ukazanja Blažene djevice Marije koje svake godine privuče milijune hodočasnika, nego i po osvajaču Gland Slama US Opena Marinu Čiliću zbog kojega su sumještani sinoć slavili do dugo u noć.
U obiteljskoj kući Čilićevih okupila se brojna rodbina i prijatelji koji su uz pjesmu i navijanje bili s Marinom. Njegov otac je svaki Marinov potez pratio preko maloga ekrana s nervozom, ali i osjećajem da će u vitrine nakon Roland Garrosa kojega je osvojio 2005. godine kao junior doći još jedan pokal.
– Još uvijek sam pod snažnim dojmom, kao i cijela obitelj. Ne mogu vam govoriti velike riječi. Ali, znam da ono što je Marin napravio je fantastično – rekao je za HINA-u Marinov otac Zdenko Čilić. Kaže da su se nakon meča kratko čuli s Marinom i da mu je posebno važna bila potpora u domovini.
– On je emotivna osoba i ovo mu je bilo teško, ali ponosno razdoblje. Za vrijeme cijeloga meča bio je u mislima s nama. Znao je da smo s njim i da cijela Hrvatska, svi Hrvati iz BiH žive i navijaju za njega. Na kraju se svima odužio s prvim mjestom na US Openu – kaže Zdenko Čilić koji je s obitelji i prijateljima do ranoga jutra slavio u obiteljskoj kući. Dodao je da zbog obveza prema reprezentaciji ovoga puta neće doći u Međugorje proslaviti pobjedu, nego vjerojatno tek sutra sletjeti u Zagreb otkuda će se uputiti u Rotterdam i priključiti se Davis Cup natjecanju.
U Međugorju se organizirano po kafićima i ugostiteljskim objektima sinoć pratio teniski meč u New Yorku, a nakon ekspresnog okončanja meča protiv Japanca Kei Nishikorija glavnom prometnicom je defilirala kolona vozila s hrvatskim zastavama i upaljenim bakljama. Veliki broj je stigao i do obiteljske kuće Čilićevih.
Jure Vasilj, koji je Marinov rođak, kaže da je dan poslije osjećaj fantastičan.
– Ovo je jedan veliki uspjeh za hrvatski tenis, a onda i za Marina Čilića. Osvojiti jedan grand slam nije mala stvar. Kada puno radiš, na kraju se sve to višestruko isplati. Svi smo bili u mislima s Marinom i na kraju mogu reći da se svi osjećamo fantastično – rekao je Jure Vasilj.
Dane Bevanda, koji se priključio proslavi u Međugorju ističe da je nevjerojatno da tako malena sredina može iznjedriti tako velike tenisače čiji je uspjeh okrunjen osvajanjem US Opena.
– Neopisivo! Ne možeš vjerovati da netko s ovih prostora može napraviti tako nešto – rekao je Bevanda. Njemu je bilo žao što općinske vlasti u Čitluku nisu organizirale praćenje susreta na otvorenome.
Dekan Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru Mario Vasilj, podrijetlom iz Međugorja, uputio je jutros brzojav i čestitao Marinu Čiliću na velikom uspjehu pozivajući ga da održi predavanje studentima.
– To što je on napravio svojim radom, svojom upornošću pokazuje samo put našoj djeci i svim ljudima da se uistinu mogu napraviti gotovo nezamislive stvari ako čovjek iskreno vjeruje i uporno radi. A onda Bogom dani talent dolazi do punog izražaja – kaže Vasilj.
U Međugorju je ponikao još jedan hrvatski tenisač 29-godišnji Ivan Dodig koji je pratio meč velikog prijatelja i svadbenog kuma. U utorak su Čiliću upućeni brojni brzojavi i poruke potpore iz Međugorja i BiH, među kojima je bio i predsjednik Doma naroda Parlamenta BiH i čelnik HDZ-a BiH Dragan Čović, a u svima od njih ističe se osjećaj ponosa i očekivanje da će se uskoro okititi i s novim odličjima.


