Tko je sveti Valentin, svetac koji se ljubavlju “borio” protiv poganskog Rima

Sveti Valentin bio je svećenik koji je živio u 3.stoljeću, u doba
Rimskog Carstva kada su Rimljani progonili kršćane. U slobodno vrijeme
radio je u svom vrtu. Jednog dana došla mu je neka djevojčica i zamolila
ga da joj da ružu za bolesnog dječaka. Vratila se nakon nekoliko dana i
ispričala kako je dječak bio jako sretan što je dobio ružu i zamoli ga
da joj da još jednu. Valentin joj je dao i drugu ružu da je ponese svom
prijatelju, a sam je odlučio pohoditi siromašne, bolesne i osamljene,
noseći im ruže i druge sitnice da ih obraduje. 

Pročulo se o njegovoj ljubaznosti prema bližnjima.
A pročulo se i da pomaže progonjenim kršćanima, kao i da usprkos carskoj zapovijedi
vjenčava mlade zaljubljene parove. Car je, naime, bio zabranio vjenčanja jer je znao da
će netom vjenčani mladići radije ostajati kod kuće s obitelji nego ići u rat.
Zato su Rimljani odlučili Valentina ispitati i suditi mu po svom zakonu.
Kako je zbog svoje mudrosti i ljubaznosti postao vrlo ugledan među kršćanima, ali i među poganima, sam
car Klaudije II. odlučio ga je upoznati.
Valentin je slutio što bi mu se moglo dogoditi nakon susreta s carem pa se molitvom spremio za skori kraj
zemaljskog života. 

Hrabro je stupio pred cara koji mu je rekao:
“Valentine, rado bih čuo tvoju mudrost i želio bih biti tvoj prijatelj. Za uzvrat samo jedno od tebe tražim:
povratak staroj vjeri u rimske bogove.” Valentin mu je odgovorio: “Svijetli care, kad bi bar nešto slutio od Božje
slave, to nikad ne bi od mene tražio. Krist je za mene pravi Sin Božji.”
Na upit jednoga od sudaca što misli o bogovima, odgovorio je: “To su demoni!” Sudska skupština se podigla
na noge te zatražila Valentinovu smrt. Valentin je zamolio od cara samo koji trenutak i na brzinu mu je
protumačio osnovne kršćanske istine. Car je bio duboko potresen. Ali je gradski prefekt uzviknuo:
“Valentin je čarobnjak!” Na to je nastala velika gužva. Car se prestrašio bune u narodu pa je Valentina
predao gradskom upravitelju, a ovaj opet sucu Asteriju da ga preobrati. 

Asterije ga je poveo u svoj dom. Međutim, nije sudac priveo Valentina na poganstvo,
nego je Valentin obratio suca na kršćanstvo. Sudac je rekao Valentinu “Ako
tvoj Krist može ozdraviti moju kćerku koja je prije dvije godine oslijepila, prihvatit ću
i ja kršćanstvo!” Valentin položi ruke na djevojku i prizove Krista u pomoć iskrenom
molitvom. I djevojka je progledala! Asterije se odmah dao krstiti, a gradski upravitelj
je Valentina dao istući, i naredio da mu odrube glavu.
Bilo je to u večernjim satima 14. veljače 269. godine na Flaminijskoj cesti u gradu
Rimu. Sedamdeset godina kasnije na tom je mjestu podignuta crkva. 

Svetog su Valentina zazivali u davna vremena za zdravlje, a posebno za ozdravljenje
od epilepsije jer je sveti Valentin izliječio jednog padavičara, kao i za zdravlje očiju i
ozdravljenje od zaraznih bolesti.
U nekim europskim zemljama, a napose u Sjevernoj Americi, i danas ljudi na njegov spomendan izmjenjuju
čestitke i darove želeći zdravlje, sreću i svako dobro! Kako i ime Valentin na latinskom jeziku znači
“zdrav”, „krepak“, tako bi naš hrvatski Valentin bio zapravo Zdravko. Djevojke i mladići mole mu se još od 15. stoljeća da
im pomogne otkriti i susresti osobu s kojom će sklopiti brak i osnovati obitelj i tako je Valentin postao
najpoznatiji kao zaštitnik zaljubljenih.