KOMENTAR: Hrabrom borbom do boda, loš teren uništio utakmicu

Borben, čvrst i organiziran bio je Hajduk u Zaprešiću, uzeo je bod, možda mogao i do sva tri da je bilo malo više preciznosti. Ali i hrabrosti u završnici, odlučnosti da se preuzme veći rizik u posljednjih 20 minuta kada su domaći bili s igračem manje.

Nismo gledali utakmicu koja će se pamtiti, nije se ni moglo računati na takvo nešto jer je travnjak u Zaprešiću opet bio loš, očajan. Zapravo, bio je travnjak najveća prepreka da se igra razvije, bilo sa strane Intera ili Hajduka. Bilo je jasno da će se voditi velika bitka za svaku loptu,  u zračnim duelima ili na travi, zaprešićkoj gnjili. Hajdukovci su unatoč izostanku nekolicine važnih igrača djelovali bolje od domaćih, Damir Burić je shvatio da se ne može nadigravati u sredini terena pa je složio taktiku temeljenu na dugim loptama. 

U napad je postavio borbenog Ivana Mastelića, napadača kojem je skok jedna od jačih strana, a  motiv da se dokaže neupitan. Baš zbog njegovog dobrog skoka Splićani su došli do prve šanse, možda i najbolje na utakmici, ali Tonči Mujan nije bio precizan nakon što mu je Fran Tudor ostavio loptu. Duge lopte činile su se mudrijim rješenjem od pokušaja da se kroz kombinatoriku prenese igra u napad što je bila igra na kojoj su inzistirali domaći. Ali, obrana Hajduka bila je spremna, mladi Lorenco Šimić bio je siguran i pravovremen, znatno bolji od Maksyma Bilyija koji je zaslužio klupu. 

Držali su hajdukovci domaće daleko od vrata, pomagali jedan drugom, držali kompaktnost i organizaciju u obrani. Za nešto više onemogućio ih je loš teren, ali i čvrst Inter, s snažnim igračima u sredini i uigranom zadnjom linijom. Prijetio je Hajduku najviše Ottochian, nekoliko puta prevario Velazqueza, ali uža obrana Splićana bila je dobra večeras. Osim u situaciji kada je Komorski ostao sam i na sreću Hajduka promašio najveću šansu domaćih, u zadnjoj minuti prvog dijela.

Oprez i strah od pogreške na teškom travnjaku ubili su utakmicu, uzbuđenja pred vratima bila su rijetka, posla za vratare gotovo da nije bilo. Kad je Mazalović isključen Hajduk je morao krenuti prema naprijed, nije bilo lako složiti akciju po lošem travnjaku pa se prijetilo iz prekida. U završnici je pobjeda mogla otići na stranu Hajduka, Mastelić je pogodio vratnicu, udarac Velazqueza sigurno je uhvatio Čović i bilo je to sve od utakmice. Slika na kraju dvoboja pokazala je sve, popadali su hajdukovci na travnjak, dali su sve od sebe i šteta je što nisu nagrađeni pobjedom. Nije im bilo lako, bez nekoliko važnih igrača i po travnjaku koji je nemoguć za igru teško je bilo što zamjeriti Buriću i njegovoj momčadi.