Danira Matošić Matičević i Daša Dragnić: Ne podržavamo ovakve loše “kazališne predstave” u predizborno vrijeme

Piše:

Nezavisne gradske vijećnice Danira Matošić Matičević i Daša Dragnić poslale su medijima priopćenje koje prenosimo u cijelosti:

“Danas je na sjednici
GV-a izglasan rebalans za 2015. i proračun za 2016., s projekcijama za 2017/18.
Izglasani su uz prisustvo 19 od 35 vijećnika. To jest legitimno, no naš je stav
da je to loš način za donošenje temeljnih dokumenata za funkcioniranje grada, u
kojima bi na najbolji mogući način trebale biti zastupljene javne potrebe svih
građana Splita. Zbog toga smo na početku sjednice predložile skidanje
pripadajućih točaka s dnevnog reda, a kada prijedlog nije prihvaćen, napustile
smo sjednicu.

Netko bi mogao reći,
čemu to, kada bi i uz puni sastav rezultat bio isti, jer zna se da bi oporba
ionako glasala protiv?! Osim generalnog stava da u donošenju temeljnih
dokumenata trebaju sudjelovati svi vijećnici, sve voljom građana izabrane
opcije, dva su izvedena razloga za takav naš stav i postupanje.

Naime, iako po nekom
nepisanom pravilu oporba glasa protiv proračuna, bez obzira na njegovu
kvalitetu, činjenica je da u prethodnim raspravama o pojedinačnim programima u
okviru proračuna, ta ista oporba sudjeluje u raspravi, predlaže amandmane, i
nerijetka je situacija da se isti i prihvate, odnosno da ta ista oporba podrži
pojedinačne programe. Dakle, moglo bi se reći da na taj način sam proračun
postaje bolji.

Drugi, još važniji, je
što mi ne prihvaćamo da se najvažniji dokument za funkcioniranje, održavanje i
razvoj grada svodi na predmet isključivo političkog opredjeljivanja, uz pučkoškolsku
brojalicu ručica i obavezan igrokaz „jesi li za ili protiv, pa ću ti reći čiji
si“. Za razliku od tog nepisanog pravila, drugo, koje ne samo da je napisano, nego
je bilo prisega svakoga od nas osobno na početku obavljanja vijećničke
dužnosti, kaže: „Prisežem da ću prava i obveze člana Vijeća obavljati savjesno
i odgovorno radi gospodarskog i socijalnog probitka Grada Splita i
Republike Hrvatske.“ Dakle, dobrobit grada bi trebao biti iznad interesa bilo
koje političke stranke i osobne političke karijere.

To naravno otvara
pitanje što je na dobrobit gradu, a što ne. Nema idealnog proračuna, a pogotovo
kada nema para ili kada je opterećen grijesima prošlosti. Stoga je pitanje,
gdje je granica toleriranja mana, koje svaki proračun ima, u odnosu na dobre
strane proračuna?

U konkretnom slučaju, dobra
strana je svakako to da planirana sredstva za razvoj čine skoro 42% proračuna, i
to prvenstveno za škole, dovođenje u funkciju postojeće zapuštene imovine i
obogaćivanje sadržaja, rješavanje nekih gorućih infrastrukturnih i komunalnih
problema, a da se pri tome i dalje osigurava funkcioniranje programa socijalne
skrbi i zdravstvene zaštite, predškolskog odgoja, javnih potreba u sportu,
kulturi…

Naravno, raspodjela sredstava
bi uvijek mogla biti i drugačija. Po našem mišljenju neke od zapostavljenih
stavki svakako su: poticanje znanstvene izvrsnosti, smanjivanje stipendija za
srednje i visoko obrazovanje, reciklažna dvorišta, poticanje poduzetništva…

I da smo svi sudjelovali
u raspravi, ove ili neke druge stavke su mogle biti bolje. No, onda bi nastupio
trenutak glasovanja, i sve bi oči bile uprte u „male“ i glavna vijest bi bila
tko se opredijelio kao pozicija, a tko kao opozicija! A zar ne bi bilo
interesantno vidjeti kako bi se situacija odvijala da su se koalicije SDPa i
HDZa, kao glavne snage pozicije i opozicije, u ovom trenutku morale same
suočiti s odgovornošću donošenja proračuna? Jer, treba imati na umu, rušenje
proračuna bi značilo dodatne pregovore (popularna „trgovanja“) i novo glasanje,
odnosno, eventualno privremeno financiranje i prijevremene izbore. A to bi značilo
neizvjesnost, zastoje, dodatne troškove, zaustavljanje investicija i projekata
(između ostalih i Strategije urbane aglomeracije do 2020., koja je „ulaznica“ za
fond težak 345 mln EUR-a). Pred toga, kakva bi bila korist opoziciji od
eventualnog preuzimanja vlasti niti godinu dana prije redovnih izbora? Dakle, ima
li itko kome je rušenje proračuna, u ovom trenutku, bilo u interesu? A ako da, po
koju cijenu za grad (i za cijelu urbanu aglomeraciju)? Zato smo mi odlučile ne
podržavati, ni direktno ni indirektno, ovakve loše „kazališne predstave“, koje isključivo
služe jeftinim politikantskim svrhama, i inače, a pogotovo u predizborno
vrijeme.”