Je li Bugarska ruski “trojanski konj” u Europskoj uniji?

Godišnja “rusofilna svečanost” kod jezera Koprinke u središtu
zemlje privukla je 7.000 ljudi, pod budnim okom kandidata nekoliko
stranaka.

Europska unija glavni je bugarski vjerovnik, a zemlja je i
članica NATO-a. No srce mnoge Bugare vuče na Istok. Gotovo 40 posto
protivi ih se sankcijama nametnutim Rusiji zbog krize u Ukrajini, a samo
ih 13 posto podržava, po ispitivanju instituta Mediana.

U poruci pročitanoj na skupu, ruski veleposlanik Jurij Isakov
izrazio je zadovoljstvo što je skup tako dobro “usađen u srcima Bugara,
unatoč promjenjivoj političkoj situaciji.”

Dvije zemlje dijele srodne jezike, ćirilicu i pravoslavno
kršćanstvo. A za vrijeme komunističke diktature Bugarsku se smatralo
najvjernijim saveznikom Moskve.

“Pokušaji Zapada da zavade naše bratske narode osuđeni su na
neuspjeh”, rekao je Danail Dimitrov (38), profesor povijesti,
podsjetivši na rusko-turski rat od 1877.-1878., koji je okončao
petogodišnju osmansku dominaciju Bugarskom.

Nostalgija za ruskim velikim ‘bratom’ izraženija je kod
nekih Bugara jer je nakon četvrt stoljeća demokracije njihova mala
zemlja od 7,4 milijuna stanovnika i dalje najsiromašnija u Europskoj
uniji.

Uoči prijevremenih izbora, napetosti između Europske unije i
Rusije pružaju nadu ultranacionalističkoj stranci Ataka, koja gubi
potporu birača. Na skupu kod jezera Koprinka, njezin čelnik Volen
Siderov obećao je da će učiniti sve kako Bugarska ne bi postala “poligon
za pucanje” na Rusiju.

Kad je riječ o velikim strankama, socijalisti, koji su
podržavali ‘tehnokratsku’ vladu koja je pala u srpnju, bili su također
nazočni na skupu. Umjereniji od Atake, oni se zauzimaju za “uravnoteženu
politiku” između Istoka i Zapada radi zaštite “nacionalnih interesa”.

Desnica bivšeg premijera Bojka Borisova (2009.-2013.), kojemu
ispitivanja javnog mnijenja predviđaju povratak na vlast, upire pogled
radije prema Njemačkoj, “najprimjerenijem uzoru vladanja” za Bugarsku.

Reformatorski blok (antikomunistička desnica), budući
potencijalni saveznik Borisova, ide i korak dalje zauzimajući se za
uklanjanje spomenika sovjetskoj vojsci u Sofiji kao potvrde pripadnosti
zemlje Europi.

Nova bugarska vlada, smatraju analitičari, morat će
balansirati između EU-a i Rusije. “Bugarska je u paradoksalnoj
poziciji”, rekao je Ognjan Minčev, iz Centra za međunarodne studije.
“Ona je članica NATO-a i EU-a, ali Moskva u potpunosti kontrolira
njezine izvore energije, a bugarska oligarhija brani ruske gospodarske i
strateške interese.”

Ljevica i desnica slažu se, primjerice, oko potrebe gradnje
rusko-talijanskog plinovoda Južni tok koji bi zaobilazio Ukrajinu, a iza
kojeg stoji ruski Gazprom.

Početak gradnje bugarske dionice tog plinovoda zaustavljen je prije ljeta, nakon prosvjeda Bruxellesa i Washingtona.

No daleko od toga da se od njega posve odustalo. Borisov
poručuje da bi, u slučaju da EU da svoj pristanak, gradnja mogla početi
ove jeseni.

Bugarsko balansiranje u Europi se gleda sa sumnjom. Der Spiegel
je proljetos, pozivajući se na njemačke obavještajne izvore, objavio da
Berlin i druge europske prijestolnice strahuju da bi Moskva mogla
iskoristiti svoj utjecaj u Bugarskoj kako bi “podijelila” EU.

“Ta je zemlja poput ruskog ‘trojanskog konja’ u Europskoj
uniji”, priznaje politolog Daniel Smilov, koji smatra da će “iduća vlada
morati riješiti velik problem svoje reputacije.”