Dan poslije u Dicmu Duško zbraja štetu na dvije kuće, Mati je voda prodrla u podrum: “Sve je otišlo… Dvadeset nas je kupilo vodu, ali stalno je ulazilo!”

U posljednjem stoljeću ne pamte tamošnji mještani da je rječici Suvoji toliko uzmanjkalo mjesta u koritu. Kažu neki, “kako se ponašalo prema prirodi, tako ona i vraća” – vjerujemo im. 

Neodržavanje kanala i novije barijere

– Najveći je problem neodržavanje kanala, ali i barijere koje su se pojavile u novije vrijeme – govori Petar Maretić. 

– Prva intervencija bila je izvlačenje jednog mještanina iz bujice u predjelu Sičane. Vozilo se ugasilo usred velike količine vode i onda smo reagirali. Kasnije su se akcije samo nastavile. Nismo u isto vrijeme mogli biti na nekoliko pozicija za pomoć, ali ipak smo uspjeli situaciju staviti pod kontrolu – umiruje ovaj mladi čelnik, na funkciju je stigao pred pola godine.

I iza ponoći su se gradili nasipi. Danas je stanje nešto povoljnije, a mještani se tek nadaju da će ih nove oborine zaobići.

“Sve je otišlo…”

– Rječica vrije ispod brda. Neki su bili gore i kažu da u životu nisu vidjeli količinu vode koja izvire. Tko zna što su ovi zadnji potresi napravili – u dahu priča Mate Gabrilo. Obiteljska kuća i životinjske nastambe ostale su “suhe”, ali podrum se napunio vodom. Bačve s vinom bile su gotovo u cijelosti ispod vodne razine.

– Dva kamiona pijesku potrošila su se u tren oka. Skupili su se susjedi, odmah su krenuli u akciju – prepričava nedjeljnu apokalipsu Mate.

– Voda je došla naglo. Shvatio sam da će se ovo dogoditi još sat ranije, ali nismo uspjeli spriječiti vodu da uđe u kuće – na novu jednokatnicu svako malo poglede baca Duško Gabrilo. Prije dvadesetak dana napravljena je fasada, prepričava. Iz doma, kojeg su tik prije nego što smo stigli u Dicmo pješčanih barijera oslobodili tamošnji vatrogasci, prvi smo s vlasnikom ušli u tu novogradnju. Duškove dvije kuće, u kojima živi sa suprugom i još troje djece, najgore su prošli u ovom vodnom užasu.

– Sve je otišlo… Dvadeset nas je unutra kupilo vodu, ali stalno je ulazilo – jezive prizore u sjećanje vraća Duškova supruga Biserka.

– Raščistit ćemo sve pa ćemo vidit kako dalje – dodaje.

Cakle se oči, gorčina u grlu, briga na ramenima. Laminat je podignut, namještaj s mokrom crtom, božićna jelka okićena u kutu. Sva radost nadolazećih blagdana i tuga novih okolnosti u jednom. 

“Tu je nastalo akumulacijsko jezero…”

Na drugoj Duškovoj kući jasno se vidi trag do kojeg je još prije nekoliko sati bila voda. Stanje unutrašnjosti u toj drugoj ništa manje strašno nego već opisano, iz novijeg doma.

– Te jučerašnje situacije se nemogu opisati. Tu je nastalo akumulacijsko jezero, a nama nestalo sve što smo radili i živjeli – suspreže emocije ovaj Dicmanjanac.

– Bila je kuća ko san – ponavlja nekoliko puta.

Još nekoliko objekata, redom podruma, uzelo je danak nevremena koje je pogodilo Cetinski kraj. Voda se i tijekom jutra ispumpava.

Gotovo pa identične scene, godinu dana unatrag, proživjeli su Kokorići. Život se ondje vratio u vrijeme kada za proći mjestom nije trebao čamac nego običan bicikl. Nastaviti život morat će i Dicmanjani. Bit će teško, turobno, s nelagodom među grudima… I preispitivanjem kako spriječiti posljedicu, ali puno ranije nego je to sada bio slučaj.