Ademijev zahtjev za odštetom zbog haškog pritvora odbačen kao neosnovan

Sutkinja splitskog Općinskog suda Mirjana Rubić u cijelosti je u srijedu kao neosnovanu odbacila tužbu umirovljenog generala Rahima Ademija koji je Hrvatsku tužio zbog sedam mjeseci provedenih u haškom pritvoru i od države tražio milijun kuna odštete, a sada nepravomoćnom sudskom odlukom treba platiti 30.000 kuna sudskih troškova.

– U provedenom postupku sud nije našao da su ispunjene pretpostavke odgovornosti Republike Hrvatske prema Zakonu o sustavu državne uprave, ni prema Zakonu o kaznenom postupku, a niti prema drugim propisima – kratko je obrazložila svoju presudu sutkinja Rubić.

Odvjetnik Prodanović, koji zastupa generala Ademija, izjavio je da nije očekivao takvu presudu ali da mu je bez obrazloženja, koje nije dobio jer je na izricanju bila njegova zamjenica, o njoj teško govoriti.

– U svakom slučaju sam apsolutno iznenađen takvom presudom i naravno, žalit ćemo se. Rasprava je trajala vrlo kratko. Nisu prihvaćeni ni naši svjedoci. Osnovni princip je to da je čovjek, i za to postoje dokazi, svjesno slan u Haag dok su se drugi štitili. Za njih dokumenti nisu išli u Haag, a za Ademija su išli samo oni koji ga navodno terete, a oni koji ga isključuju ili terete neke druge nisu dostavljani – izjavio je Prodanović.

Zamjenik Općinskog državnog odvjetništva Ljubo Prka je novinarima nakon izricanja presude izjavio kako su očekivali takvu odluku s obzirom na argumente koje su iznijeli u odgovoru na tužbu, a u svjetlu “relevantnih materijalno-pravnih propisa za koje su smatrali da se imaju primjeniti u konkretnom slučaju”.

Pritom nije želio komentirati tvrdnju da je država u Ademijevu slučaju postupala nepravedno, odnosno da je u Haag nije slala dokumente koji bi mu išli u prilog.

– Mi smo iznijeli naše argumente u odgovoru na tužbu i tijekom postupka, a sud je temeljem slobodnog sudskog uvjerenja donio ovakvu odluku – kazao je Prka. Nije želio komentirati ni činjenicu da jedina dva svjedoka koje je predlagao odvjetnik Prodanović nisu saslušana na splitskom sudu, dodajući kako misli da ti iskazi ne bi u bitnome utjecali na ishod postupka.

Umirovljeni general državu je tužio tvrdeći da je neosnovano i svjesno izručen Haagu te da je država zatajila dokumente koji su mu išli u prilog.

Po tvrdnjama njegovih odvjetnika Ademi je uvjeren da zbog Medačkog džepa, slučaja koji je međunarodni sud naknadno prepustio hrvatskom pravosuđu, ne bi ni bio u pritvoru da država, odnosno službe koje su se time bavile, nisu selektivno birale dokumente koje su slali tužiteljstvu.

U Haag su, kažu, poslani samo dokumenti iz kojih se moglo zaključiti nešto o Ademijevoj odgovornosti, odnosno da je izdavao zapovijedi, ali ne i oni koji su mu išli u prilog pa da je država pravednije postupala on ne bi ni bio optužen i pritvoren. Odvjetnici su isticali da su sami naknadno prikupili mnoge dokumente temeljem kojih je Ademi u konačnici oslobođen, dok država, primjerice, nikada nije dostavila ključne dokumente poput ratnog dnevnika 9. gardijske brigade. Iz svega se, po riječima njegovih odvjetnika, moglo zaključiti da je Ademi trebao biti žrtvovan kako bi se zaštitili neki drugi zapovjednici.

General Ademi u Haag je dragovoljno otišao u srpnju 2001. a na slobodu je pušten u veljači iduće godine.

U prvom postupku koji je hrvatskom pravosuđu prepustio Haaški sud ratni zapovjednik 9. gardijske brigade Mirko Norac pravomoćno je osuđen zbog ubojstva srpskih civila te paljenja njihovih kuća i imovine. Osim na šest godina za zločine u Medačkom džepu, Norac je osuđen i na 12 godina zbog zločina na gospićkome području pa mu je Vrhovni sud odredio jedinstvenu kaznu od 15 godina, a krajem 2011. uvjetno je pušten na slobodu.

Njegov suoptuženik Ademi oslobođen je jer je sud zaključio da je kao zapovjednik Zbornog područja Gospić u akciji Medački džep imao suženu ovlast “zbog paralelne linije zapovijedanja” koju je u ime tadašnjega načelnika Glavnog stožera Janka Bobetka vodio admiral Davorin Domazet Lošo.