Moći dati sebe na sat ili tek na trenutak drugima, pomoći i ozdraviti, spasiti život. Misija koju Splićanin Igor Košta živi od 1988. godine kada je prvi put darivao tekućinu koja život znači. Čak 45 litara Igorove krvi kola tuđim venama.
– Prvi puta sam krv darivao u bivšoj vojsci. Tada si za jedno darivanje mogao kući na dan, dva. Znate kako je bilo tada, dao bi i bubreg samo da vidiš svoju obitelj – prepričava nam Košta koji će za koji dan ući u 52 godinu.
– Majka mi je bila bolesna, često bi morala u bolnici i dobivala bi tu darovanu krv. Svakog dana bi mi rekla čiju je krv dobila, a kako je svaki puta bilo ime drugog čovjeka nekako počneš osjećati zahvalnost prema tim ljudima. Uz to, želio sam biti kao oni i pokušati dati dio sebe za druge – govori dodajući kako to darivanje krvi s vremenom postane kao nekakva pozitivna droga – kad počneš, ne možeš prestati. U punom smislu riječi – životni stil.
Sedamsto darivanja, sedam jubilaraca
– Često kažem prijateljima da bi zdravi građani trebali imati obavezno darivanje krvi, pa makar i jednom u godinu dana. Sve se svede na dvadesetak minuta humane geste koja nekome znači život – nastavlja ovaj elektrotehničar po struci, ali daleko od elektrotehničkih proizvoda, struje, montiranja i servisiranja. Laureat po broju darivanja krvi, njih čak
sto, u gradu čiji postanak seže još u vrijeme cara Dioklecijana tu bogatu baštinu prepričava ljudima koji u Split dođu iz svih krajeva ove zemaljske balote.
Split ove godine ima još šest jubilaraca koji su krv darovali stotinu puta, a njih još 61 ostvarilo je “okrugle obljetnice”. Požrtvovnost koja vrijedi puno više od tek skupa dvije, tri brojke ili nekoliko redaka teksta.
– Meni brojka ne znači puno, sretan si što možeš pomoći, ali ne treba zaboraviti da to darivanje svako tri mjeseca znači i jedna vrsta kontrole zdravlja. Krv možeš darivati jedino ako si na zdravstvenom “maksimumu”. Ne daj Bože, ako se dogodi kakav problem, sigurno će to biti prva stepenica koja će ti biti upozorenje da je potrebno pozabaviti se zdravstvenom situacijom – dodaje Košta, krvne grupe B pozitivna.
I sin očevim stopama…
– Kad se oformila zaklada “Ana Rukavina” razmišljao sam o darivanju koštane srži, ali kako je to pratila kompliciran slijed događanja, od doktorice sam doznao da postoji i trombofereza – veli.
Pomoću posebnog uređaja razdvajaju se trombociti, objašnjava Igor, a postupak traje više od sata. Pojednostavljeno, izvlači se krv, razdvajaju trombociti, a onda krv vraća u venu. Na tromboferezu se može ići jednom između dva redovita davanja krvi, a i tu je naš sugovornik dosegnuo gotovo 80 darivanja.
Igorov sin Karlo krenuo je očevim stopama, krv je darivao nekoliko puta. Ima, za kraj, naš sugovornik i poruku za mlade ljude u punom naponu snage, u vrijeme kada, barem tako kažu, krv “furiozno kola venama”.
– Tih nekoliko minuta može biti od velike važnosti nečijem ocu, majci ili baki, a sigurno se i osjećaš zadovoljan i ispunjen kada napraviš tu malu humanu gestu.
Na Nacionalni dan darivatelja krvi ljudi, zahvalimo ovim malim ljudima velikog srca.
