Gadaffijeva kći Ayesha preuzima kormilo Libije?

Ayesha Gaddafi, kći nekadašnjeg Libijskog vođe Muammar al-Gaddafia, postaje novi vođa otpora u ključnim trenutcima za svoju zemlju. Kao general-pukovnik libijske vojske zaklela se na lojalnost cilju svog legendarnog oca i pozvala Libijce da se probude kako bi pobijedili, bili uspješni i vratili vladu “Džamahirije”.

Obećala je da će narednih mjeseci oformiti tajnu vladu od poznatih Libijaca, koji su bili odani Gaddafiju i koja će djelovati kao posrednik u Libiji i inozemstvu. Kritizirala je bivšu vojsku analizirajući trenutnu situaciju, zbog toga što je “luda mješavina anarhista” odlučila ratovati po principu “Borim se za onog tko više plati”.

Također ih je optužila za korištenje zelene zastave Džamahirije i vrbovanje njenih pristalica, kao i za jačanje plemenskih vlada, pod čijom su sjenkom ušli u savezništvo s islamistima. Plemena Tuareg i Tubu je optužila za separatizam i zavjeru s vladom u Tobruku. Ayesha je pozvala vojnike Libijskih oružanih snaga da polože zakletvu njoj, kao vrhovnoj zapovjednici kako bi obnovila državu. 

“Moje ime mi daje dužnost i pravo da budem na čelu ove bitke”, piše Gaddafi koja je tijekom rata izgubila muža i dvoje djece. Danas je spremna postati simbolom nacije i rame uz rame s portretom oca Gaddafija postati simbol misije za ponovno nacionalno jedinstvo. Govoreći o Libijcima kao o svojoj djeci, usporedila je sebe s majkom koja će se boriti za svoju djecu.

Govor na lokalnoj televiziji

Pričajući o al-Qaedinim teroristima, koji su uz pomoć Saveznika zbacili Gaddafija 2011. godine, Ayesha zapaža da njihova propast i smrt “imaju dah ludila” i da će se raspasti i nestati. Napisala je da su Libijci spremni za “smrtonosnu bitku” u kojoj će se teroristi suočiti s jednom nacijom. U zaključku ona obećava potpisivanje novog sporazuma, a prema glasinama, tiskane verzije ovog poziva su tajno dijeljeni u glavnim gradovima Libije Tripoliju i Tobruku, te se uskoro očekuje njen govor na lokalnoj televiziji.

Napominjemo, od kada je počela libijska revolucija, većina medija Muammara al-Gaddafia predstavljala je kao zločinca i diktatora koji ugnjetava vlastiti narod. No, kad gledamo kako se živjelo prije i za vrijeme Gaddafija, a kako se živi danas, nije teško zaključiti kako su postojali “viši ciljevi” za njegovo uklanjanje sa svjetske političke scene.

Prema sistemu koji je Gaddafi razvio dolaskom na vlast, obrazovanje i zdravstvena zaštita su bili besplatni u Libiji. Prije dolaska Gaddafija na vlast, tek 25 posto stanovništva je bilo pismeno, dok danas oko 83 posto Libijaca čita i piše, a oko 25 posto ih ima i fakultetsku diplomu.

Ukoliko bi se neki građanin odlučio baviti poljoprivredom od države bi dobio kuću sa zemljom, poljoprivrednu opremu, sjeme, goveda, a kako bi započeo gospodariti dobrima i to bespovratnim sredstvima. Malo je poznato da u Libiji nisu postojali računi za struju, a nisu postojale ni kamate na kredite u bankama koje su sve bile državne. 

Gadaffijeva postignuća

Gaddafi je izlazio u susret mladencima pa je svaki mladi bračni par dobio od države po 50.000 američkih dolara kako bi kupio stan i zasnovao obitelj. Ako bi se Libijac poželio školovati u inozemstvu ili bi mu bilo neophodno liječenje van granica Libije, imao bi novčanu pomoć države koja bi plaćala sve troškove i još bi davala po 2.300 američkih dolara za smještaj i prijevoz. 

Znao je Gaddafi kako je za pustinjsku zemlju voda najvažnija, stoga je napravio veliki vodovod kroz Saharu koji je spojio Tripoli, Bengazi i Sirt, te tako omogućio nesmetano opskrbljivanje vodom, ali i porast gradske populacije. Tijekom revolucije u Libiji i NATO-ovog bombardiranja, ovaj vodovod je uglavnom uništen.

Libija je bila bez vanjskog duga s deviznim rezervama od 150 milijardi dolara, koje su s početkom revolucije zamrznute širom svijeta. Svaki Libijac koji nije mogao naći posao po završetku školovanja, dobio je novčanu pomoć u visini plaće predviđene za tu vrstu zanimanja, dok su za svako rođeno dijete žene dobivale po 5.000 američkih dolara.

Dio novca zarađen prodajom nafte, glavnog izvoznog proizvoda zemlje, prelijevao se na račune svih građana Libije, a kada je Gaddafi došao na vlast prevratom 1969. godine, Libija je bila jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu. Prije početka revolucije, Libijci su spadali u narode s najvišim standardom u Africi.

Za kraj, Gaddafiju je najčešće zamjerano kršenje ljudskih prava u Libiji, a malo je poznata naredba da dok god svaki Libijac ne dobije kuću neće ni njegova obitelj. Tako je Gaddaijev otac preminuo, a da je još uvijek živio u šatoru, što nije bila iznimka ni za samog Muammara.