Super Jozo: Splitski policajac najbolji na svijetu!

Kada ga sretnete na ulici u civilu ili u odori prema
splitskom policajcu Jozi Ugrini, ne možete ostati ravnodušni. Gromada od čovjeka
sa svojih 192 cm visine i 90+ kilograma jednostavno se ne može zaobići, a kada
s njim stupite u kontakt onda postanete sigurni da razgovarate sa zanimljivim,
duhovitim čovjekom, prilično drugačijim nego bi njegov izgled sugerirao. 

Kontakt s Jozom teško je izbjeći budući je Jozo kontakt-policajac, zadužen za
red i mir na splitskim ulicama, uglavnom na Bačvicama ili strogom centru grada.
Tamo ćete ga najčešće susresti u odori, na radnom mjestu, a kada odjene civilnu
robu onda ga je lako pronaći, samo valja svratiti do stadiona u Parku mladeži.
Naime, osim što je djelatnik MUP-a Jozo je dugogodišnji atletičar, član ASK-a
još od školskih dana pa i sada kao 43 – godišnjak. Otud tajna njegovog
besprijekornog izgleda, rekli bismo, ali nema tu velike tajne, samo velikog
rada koji je Ugrinu doveo do titule najboljeg 
policajca-sportaša na svijetu. Naime, ljubav prema atletici i strast prema
svom poslu spojio je u jedno, već godinama predstavlja hrvatsku policiju na
raznim kontinentalnim pa i svjetskim natjecanjima s kojih se redovito vraća s
medaljama.

Zadnju berbu odličja imao je na najvećem natjecanju – Svjetskim igrama policajaca i vatrogasaca koje su se od 26. lipnja do 5. srpnja
održale u Washingtonu. Ilustracije radi, riječ je o natjecanju na kojem je
nastupilo čak 13 tisuća policajaca i vatrogasaca iz 70 država, a to je, priznat
ćete, impozantna brojka. Ugrina je četiri puta nastupio na ovom natjecanju,  iz SAD-a vratio s dvije medalje, zlatom u
atletskom višeboju te srebrom u bacanju koplja, njegovoj matičnoj disciplini.

– Dugi niz godina bacao sam koplje na policijskim
igrama i nisam imao ozbiljnu konkurenciju. 
S tim da još držim rekord u koplju za natjecatelje starije od 40 godina.
Zato sam se odlučio na desetoboj, to mi je bio izazov. Moram reći da se desetoboj dijeli na dvije
kategorije, na mlađe i starije od 40 godina, a u mojoj kategoriji bilo je
ukupno 28 natjecatelja – kaže nam Jozo dok smo razgovarali  na Parku mladeži.

Trenirao je po 6 sati dnevno i spavao u teretani

 U ASK-u ga svi znaju, čestitke stižu sa svih strana, od
najmlađih atletičara do njihovih trenera. Jozo je omiljen lik, s njim se uvijek
možete nasmijati do suza. A stadion mu je proteklih mjeseci bio drugi dom,
doslovno.

– Pripremao sam se od listopada prošle godine,
trenirao sam dnevno po šest sati. Nisam uopće odlazio kući, čak me je jednom
jedna mlada atletičarka našla da spavam u teretani. Išao sam malo odmoriti i
zaspao sam, eto koliko sam trenirao – nasmijao se Ugrina te dodao

– Ne znam koliko ću još trenirati, tijelo to ne
može izdržati. Kada bi rekao da može to bi bila farsa. Primjerice, pripreme sam
počeo sa 107 kilograma, a u višeboju nemate što tražiti ako imate više od 92
kilograma. Spustio sam se na idealnu težinu, a kako sam skidao kilograme tako
sam dobivao na brzini. Najteže mi je bilo zadržati se na toj težini, desetoboj
je specifičan i svaki kilogram puno znači. Jedina disciplina s kojom sam se
mučio je 110 metara s preponama, sve ostalo je bilo lakše – pojasnio je Jozo.

 Duge pripreme su nešto i koštale, odlazak na Svjetske igre
također, Jozi su pomogli prijatelji, sponzori.

– Izračunao sam da su pripreme koštale oko 36
tisuća kuna, a mnogi postavljaju pitanje gdje je taj novac otišao. Otišao je na
vitamine, minerale, prehranu, na liječničku skrb, opremu, takvi su troškovi.
Hvala svim ljudima koji su mi pomogli, ne bi ih posebno isticao, oni znaju
koliko mi ovo znači i mislim da sam im se odužio zlatom u višeboju – kazao je.

 U Washingtonu i New Yorku imao je podršku brojnih hrvatskih
iseljenika, ne samo on nego cijela delegacija policajaca sportaša iz Hrvatske
koja je brojala 12 ljudi. 

– Pomogli su nam hrvatski iseljenici u SAD-u. tamo
smo zbilja ugodno dočekani i uživali smo u njihovom društvu.  Inače, Svjetske policijske igre su vrlo
praćene u tamošnjim medijima, a otvorio ih je potpredsjednik SAD-a, to dovoljno
govori o kakvom se događaju radi. Mi smo ukupno zauzeli 31. mjesto po broju
medalja, a to je ogroman uspjeh ako znamo da nas je samo devet nastupalo na
natjecanjima. Svatko je uzeo po medalju ili dvije – prenio nam je Ugrina.

Potukao konkurenciju

Samim višebojem Jozo je dominirao, bio je uvjerljivo
najbolji u većini od 10 disciplina tijekom dva dana natjecanja.

– Ispalo je da sam potukao konkurenciju, Nijemac i
Amerikanac su se dobro držali do četvrte discipline nakon čega su mi prišli i
rekli da je zlato moje jer nisu više imali snage za borbu. Ne vjerujem da je
netko od njih trenirao koliko ja, tako mi je izgledalo, ali ja ne znam
drugačije nego ići do gornje granice mogućnosti. Malo ljudi izvan atletike može shvatiti kakav
je to rezultat i koliko je truda uloženo da se ostvari. Moram zahvaliti ASK-u i
trenerima koji su mi pomogli, koji su me trpjeli dok sam zauzimao prostor i
vrijeme na stadionu. Hvala Ivici Deviviju, Bojanu Marinoviću, Tonćiju Rubiću
koji su mi pomagali na treninzima, hvala Goranu Vukoviću i Toniju Masteliću što
su me gurali naprijed i bodrili da ustrajem – zahvalio se Ugrina najbližim
suradnicima iz kluba.

Želja za natjecanjem uvijek postoji, gurat će ga prema
Europskim igrama sljedeće godine u španjolskoj Huelvi te Svjetskim igrama za
dvije godine u Montrealu.

 –  Ljudi me pitaju dokle ću ja nastupati, ne znam
odgovor. Mislim da ću se jedno vrijeme odmoriti i posvetiti se obitelji,
supruzi i sinu kojima zahvaljujem na strpljenju. Uopće nisam bio kući, s posla
bi dolazio na trening. Hvala i rukovoditeljima u II. PP Split, hvala cijeloj PU
na podršci.  – poručio je Jozo.

Uskoro udruga sportskih amatera MUP-a

Bavljenje sportom je po njemu vrlo korisno za policijski
posao, takva iskustva prenijele su mu i kolege iz drugih država koje se
susretao svih ovih godina na natjecanjima.

–  Mi sportaši policajci imamo ideju da osnujemo
udrugu sportskih amatera MUP-a u koju ćemo privući što više mladih policajaca i
uputiti ih na bavljenje sportom. Zdrav policajac je danas osnova svega, svi
želimo zdravog policajca vidjeti na ulici. Kod nas specijalci i interventna
policija imaju tjelovježbu dok mi policajci na ulici to nemamo, a potrebno je.
Putujući svijetom vidio sam da su policajci posvećeni sportu i tako žive, zato
želim svojim kolegama ukazati da je sportski život zdravi život. Bolje se
osjećaš, a i građani se osjećaju sigurnije – smatra najbolji policajac sportaš
na svijetu.

Svjetske igre policajaca i vatrogasaca nisu samo natjecanja
i borba za medalje, vrlo je važna razmjena iskustava koja može biti korisna u
obavljanju raznih zadaća.

– Ljudi me često pitaju kakva je nečija policija,
a ja im kažem da je policajac svugdje policajac. Nema tu razlike, bio policajac
u Americi ili Hrvatskoj. Možda njihova sigurnost nije dobra kao moja jer u
tamošnjim gradovima postoje opasne ulice i kvartovi. Primjerice, bili smo u New
Yorku i išli u Bronx u večernjim satima što baš i nije preporučljivo. Susreli
smo neke mlade momke kako izlaze iz automobila i nose pancirke, pomislio sam da
su policajci, ali kada sam se približio i vidio o čemu se radi samo sam vratio
natrag u automobil. Taj sigurnosni dio je razlika, nekim kolegama nije lako jer
su izloženi raznim opasnostima. Naročito u državama poput Kolumbije, Venezuele,
Meksika s čijim sam policajcima pričao. Baš zato se moraju dosta baviti sportom
kako bi bili spremni na izazove – ispričao nam je Ugrina.

On je definitivno spreman na sve izazove,  a građanima Splita sigurno je ugodno saznanje
da ih čuva Super Jozo, najbolji sportaš među policajcima i policajac među
sportašima na svijetu.