Šteta zbog načina na koji smo izgubili, ali igra reprezentacije ulijeva optimizam

Hrvatska je na otvaranju Svjetskog prvenstva poražena od Brazila
rezultatom 3:1, ali nakon svega što smo vidjeli u uvodnih 90 minuta,
možemo biti optimistični pred ostale dvije utakmice koje nas čekaju u
grupnoj fazi natjecanja. Brazil je neosporno imao terensku inicijativu i
nadmoć u igri, međutim japanski sudac Yuichi Nishimura je evidentno
prelomio susret u korist Scolarijevog sastava dosudivši nepostojeći
jedanaesterac kod rezultata 1:1. Brazilci su nakon toga stekli
rezultatsku, ali i psihološku prednost koja je u konačnici rezultirala
trećim pogotkom u našoj mreži. 

Smatram da prvenstveno možemo biti zadovoljni
otvaranjem utakmice od strane izabranika Nike Kovača, posebice u prvih
dvadesetak minuta, kada smo jako dobro stali na terenu. Agresivnošću
igrača sredine terena uspijevali smo zadržati Brazilce daleko od našeg
gola. Istaknuo bih Olića koji je u prvom poluvremenu odradio lavovski
dio posla, pomagao je Vrsaljku u obrani, s njegove strane su dolazile
naše najbolje prilike, a iz jedne takve smo i došli do vodstva. Nekoliko
bespotrebno prodanih lopti mu se treba oprostiti, a to se može
pripisati velikoj potrošnji i umoru.

Ipak, po toj našoj lijevoj strani su Brazilci
stvarali svoje najopasnije šanse. Ne mislim da je to plod postavljanja
Vrsaljka na lijevog beka jer je on odigrao solidnu utakmicu, već zbog
činjenice da su se njihovi najbolji igrači konstantno ubacivali na desnu
stranu. Brazilci su očito prepoznali kako je naša lijeva strana obrane
slabija zbog čega su forsirali prodore po desnom krilu. Oscar i Neymar
su stalno ulazili u prazan prostor na našoj lijevoj strani, a Alves im
je davao potporu prodorima iz pozadine. 

Treba istaknuti da Brazil nije djelovao previše
uzdrman primljenim pogotkom, upravo suprotno, nakon njega su krenuli
svom snagom i uspjeli relativno brzo doći do izjednačenja. 

Do njihovog prvog gola Hrvatska se uspješno branila u zonskom sustavu
4-2-3-1 i u sustavu 4-4-2 u kojem su Kovačić i Jelavić činili prvi blok
obrane. Čak je do kraja prvog dijela to izgledalo dobro za nas, ali u
drugom poluvremenu smo se previše zavukli u svoju polovicu. Otvaranje
napada i protok lopte nisu bili brzi kao u prvih 45 minuta i bilo je
samo pitanje trenutka kada ćemo primiti drugi gol. Na žalost on se
dogodio iz penala koji jednostavno nije postojao i nakon njega će ostati
pitanje “što bi bilo kad bi bilo”.

Što se tiče sredine terena, mislim da je prijenos
lopte preko Rakitića i Modrića, ipak trebao biti malo brži. Oni su
osovina ove momčadi i u sljedećim utakmicama moraju preuzeti veću
odgovornost , više puta doći u završnicu napada kao što se to dogodilo
pred kraj utakmice kada smo bili u rezultatskom zaostatku. U ovom
dvoboju uvelike ih opravdava činjenica da su ogromnu energiju potrošili u
branjenju našeg prostora, što je ujedno i pomoglo sveukupno nelošem
dojmu kojeg je ostavila naša obrana. Brazilski napadači i krilni igrači
su mnogo brži i moćniji u odnosu na naše braniče i upravo zbog toga
Raketa i Luka nisu imali previše slobode prema naprijed. 

Dotaknut ću se i zamjena. Moram priznati da sam
očekivao da će Brozović zauzeti mjesto zadnjeg veznog, nakon čega bi
Rakitić došao bliže suparničkim vratima, što se nije dogodilo. Po mom
mišljenju, imali smo neke igrače na klupi koji su ovu ulogu mogli
odigrati puno bolje od Brozovića. On je ipak novak u reprezentaciji i
smatram da bi čak Sammir u ovom trenutku bolje reagirao. Rebić je pak
ušao u trenutku kada smo potpuno otvorili karte i mislim da je korektno
odigrao svoju ulogu. 

Kada pričamo o Brazilu, tu ne treba previše
filozofirati. Neymar je na poziciji iza špica odigrao fantastičnu
utakmicu, a ogromne probleme nam je stvarao i taj Oscar. U prvom
poluvremenu po desnoj strani, a u drugom dijelu je zabio treći gol po
lijevoj strani. Taj gol je došao i kao plod umora naših igrača koji su
ga prejednostavno pustili da se probije kroz sredinu. 

Na kraju još jednom ponavljam da možemo biti
optimistični uoči utakmice s Kamerunom. Velika prednost će biti povratak
Mandžukića s kojim ova reprezentacija izgleda mnogo moćnije i
agresivnije. Ovo je bilo tek prvih 90 minuta, u kojima smo usprkos svim
problemima i boljkama, pokazali da možemo stvoriti opasne šanse. Čak smo
i protiv ovako moćnog Brazila imali pozitivan rezultat, ali glavni
akter utakmice je u konačnici ispao sudac koji je odveo utakmicu u
sasvim drugom smjeru.