Otkrivamo: Što radi originalni američki policijski auto na splitskim ulicama…

Najvažnije stvari prve, zlatno je pravilo pa stoga: dragi
stanovnici otoka Visa, posebno Komižani, nemojte idućih dana pomisliti kako vam
je urod posebno kvalitetan ove godine, pored vas će zapravo, najstvarnije,
prolaziti P71.

To je službeno ime američkog modela Ford Crown Victoria, ali
u policijskom izdanju. Squad car s punim bojama NYPD, njujorške policije dakle,
“patrolirati” će otokom u funkciji – obiteljskog godišnjeg odmora.
Šok i nevjerica prizorom ne mora čuditi, napravili smo đir Splitom u ovom super
raritetnom vozilu (za ovu stranu velike bare) te nema toga tko se nije okrenuo:
dječaci na biciklima u prolazu, dvije djevojke u škodi dok smo stali pored njih
na semaforu, motociklisti pozdravljali s palcem gore, a nebrojeni suvozači
“potezali” smartphone za što bolju snimku “čuda”.

 Oduševljenje na ulicama

Nije Split baš centar motoriziranog svijeta, ali potvrđuje
nam Alexis von Croy, ponosni vlasnik “Amerikanca”, kako mu se
identične stvari događaju u rodnom Minhenu, gdje Crown Vic s apsolutno svim
pripadajućim oznakama policije New Yorka, postaje 32 iz Harlema, mami
znatiželjnike i između puno skupljih sportskih i/ili luksuznih vozila.

Sviđa mu se oduševljenje na prometnicama pa entuzijaste
pozdravlja aktivacijom policijske sirene i svjetala, što dodatno širi osmjehe
na licima entuzijasta. Nije, naravno, Ford koji danas nosi njemačke registarske
oznake takav stigao direktno iz policijske garaže, potvrđuje Saša…

– U Hamburg je stigao potpuno bijel, sve oznake su skinute s
njega no ostale su unutrašnje instalacije i neka druga obilježja policijskog
auta. Recimo, vrata su ojačana protiv streljiva, a nasloni prednjih sjedala
imaju metalne ploče za sprječavanje uboda nožem ili udaraca kroz sjedala… –
prepričava nam Alexis, inače kolega grafičar koji se osim izdavaštvom bavi i –
zrakoplovstvom.

 Ništa bez e-baya

– Nije uopće bilo problema s nabavkom. Kupio sam ga preko
interneta za 5,900 USD, kod prodavača u New Yorku, a potom je auto otpremljen
za Chicago i u kontejneru stigao u Hamburg. Trošak transporta bio je oko dvije
tisuće eura, a od kolovoza 2014. godine kad sam ga kupio, uložio sam još oko
deset tisuća eura. Stigao je s četiri različite gume, a felge su bile
neupotrebljive, izgledale su kao jaje, ali valjda policija ne pazi na te
detalje pri intervencijama ili parkiranju na rubnike. Najviše mi je vremena i
pažnje oduzela nabavka svih policijskih naljepnica i insignia: to se ne može
kupiti tek tako, treba naći i prave nijanse boje pa sam se snalazio… – sa
smješkom kaže Saša zadržavajući male tajne, dodajući kako su nakon cijelog
projekta “restauracije” u izvorno policijsko stanje njega počeli zivkati
drugi zaljubljenici u ovakva vozila.

Konkretni automobil je 2009. godište, s prijeđenih 68 tisuća
milja. Iako je bilo problema s getribom (naš sugovornik kaže kako se i čak u
Njemačkoj tek manji dio dijelova može nabaviti, za sve ostalo tu je e-bay i
SAD, odakle su stigle i nove felge), sam motor ne pušta ni kapi ulja. Ne čudi,
4,6 litarski V8 motor je sve samo ne posljednji krik tehnologije, ide i na
etanol, razvija 250 KS i uz klasični automatski četverostupanjski mjenjač je
zapravo gutač kilometara, odnosno milja.

– Ovo su posljednji modeli pravih američkih vozila, full
size sedana kako to oni zovu, novi modeli kojima se koristi i policija manjih
su gabarita, a čak ni korisnici nisu prezadovoljni. Samo u New Yorku ima oko
sedam tisuća policijskih Crown Vica, u LA-u tri puta toliko, dok je policija u
Dallasu recimo naručila ekstra stotinjak ovih patrolnih automobila koje nisu
stavili u pogon nego u garažu, u službu će tek za koju godinu.

Troši 15-ak litara

Zanimljivosti se nastavljaju i u unutrašnjosti. Na stražnjoj
klupi, imajući u vidu ukupnu duljinu vozila (5,4 metra) i nema toliko puno
prostora (serijski se stražnja vrata ne mogu otvoriti iznutra, ali zbog
obiteljskih potreba na ovom P71 napravljena je nužna modifikacija), no prednja
sjedala su prave fotelje. U prtljažniku se bez problema mogu prebaciti dva
tijela (slične modele vole i kriminalci) ili dvadesetak neprobojnih prsluka
plus omanji arsenal. Postoji jače unutrašnje svjetlo za lakše ispisivanje
kazni, instalacije za laptop i komunikaciju s centralom (danas je tu tablet i
navigacija), vanjski reflektor za noćne akcije, a u odnosu na civilnu verziju
policijski modeli imaju brojna poboljšanja u vidu ojačanja karoserije ili
snažnijih kočnica recimo. Zanimljivo, putni kompjuter osim prijeđenih milja
računa i broj sati provedenih u “čeki” – ovaj automobil je tako radio
oko šest tisuća sati (nije se kretao) po raznim zadacima, dakle pojelo se i
podosta krafni te kave tijekom nadzora.

– Prema tvorničkim uputstvima, svaki takav sat rada motora
(zbog klime i ostalih potrošača, ali i spremnosti na brzo kretanje) u
“prazno” se računa kao prijeđene 33 milje – pojašnjava Alexis von
Croy, koji je u gotovo dvije godine prezadovoljan svojim Fordom.

Potrošnja? Kaže “ne pitaj”, ali za takav pogon i
masu čak nije prestrašna: u gradu oko 15-ak litara, na autocesti pri zakonskim
brzinama oko 12 litara. Naravno, uz poneki kick-down i karakteristični bariton
“osmaka” ispod haube, lako se potroši i više. To je ipak mala cijena
naspram nevjerojatnog dojma kojeg pravi klasik svih američkih akcijskih
blockbustera ostavlja na cesti.