Ne vjerujete anketama? Imate i pravo, one nisu pogled u budućnost

Dosad smo se već naviknuli da se u tjednima koji prethode danu izbora, objavljuju rezultati raznih anketa i istraživanja koja predviđaju uspjeh kandidata na predstojećim izborima. Bitno je za napomenuti kako je u zadnjih desetak godina došlo do velikog pomaka u smislu unaprijeđivanja korištenih metoda kojima se predviđanje ishoda izbora pokazalo dosta preciznim. 

Sigurno su vas ovih dana ili zaustavili na cesti, ili okrenuli vaš broj telefona pokušavajući postaviti pitanja o tome hoćete li izaći na izbore, za koga ćete glasati, i slično. Na temelju sakupljenih podataka marljivih anketara, u narednih nekoliko dana, kada otvorite svoje najdraže novine, vidjet ćete tko je trenutno od postojećih kandidata “u milosti” javnosti.  

Tako smo i zadnjih mjeseci mogli vidjeti razne ankete koje su pokazivale trenutno raspoloženje birača, a kako se bližimo datumu izbora, prema zadnjim anketama se čini kako će ovi parlamentarni izbori biti neizvjesni do kraja. No, moramo se pitati, kolika je zapravo točnost anketa uopće, a pogotovo s obzirom da su zadnja predizborna istraživanja bila promašaj? Predizborna istraživanja podrške pojedinim predsjedničkim kandidatima na zadnjim predsjedničkim izborima su, možemo reći, katastrofalno podbacila.

Ankete nisu pogled u budućnost

Dražen Lalić, sociolog i politički komentator, kako kaže, u svoje se vrijeme i sam bavio anketnim istraživanjima. U Splitu je 90-ih radio kao  direktor Agencije za istraživanja javnoga mnijenja, tržišta i medija Puls. Lalić smatra kako ljudi općenito  previše očekuju od anketa.

– Bitno je da one pokazuju trendove, ali na ankete se ne može gledati kao prognoze. Prvo, jasno je da mnogi ljudi odbijaju odgovarati na anketu, stoga su socijalna obilježja tih ljudi razlikuju od socijalnih obilježja ljudi koji odgovaraju na te ankete. To je sigurno, bez obzira na ponderiranje, usklađivanje socijalne strukture uzroka. Drugo, nikako naši anketari ne mogu riješiti neke probleme koji se odnose na uzorak.

Objašnjava kako su problemi uzorka glavni krivci nevjerodostojnim rezultatima.

– Bio sam u Americi krajem ’92. godine. Vidio sam kako tamo izborne preferencije ustanovljavaju na dijelu uzorka koji se odnosi na “likely voters” – vjerojatne birače. Da biste ustanovili koji su vjerojatni birači, morate imati bateriju pitanja – nije dovoljno pitati samo ljude “hoćete li izaći na izbore?”. U tom slučaju vam kaže 80% ljudi da će izaći, a onda ih izađe oko 60% – stoga dolazi do distorzije – rekao je Lalić.

Ankete nisu pogled u budućnost, smatra Lalić, ali i naglašava kako su izlazne ankete ipak druga stvar.

– Ankete bi trebale ustanoviti trendove, raspoloženje u onom trenutku kada se anketa provodi, ustanoviti redoslijed. To nije pogled u kristalnu kuglu. Ne treba previše očekivati od anketa. Druga je  stvar sa izlaznim anketama – one bi trebale imati prognostičku ulogu u smislu da pomognu javnosti koja onako uzgibano, nervozno čeka rezultat izbora, da ljudi ne čekaju do ponoći rezultate.

 Jako stresan posao za vrijeme izbora

Možemo reći kako su dosada izlazne ankete bile relativno točne, iako nije baš uvijek tako.

– Nije uvijek tako bilo. U situaciji horse race utrke, znači utrke koja je tijesna, distorzije su vrlo moguće. Već smo imali takve situacije, stoga treba biti izuzetno oprezan. U svakoj ovoj  tijesnoj utrci, ne bih volio biti u koži onih koji rade ankete, uopće a pogotovo ovih koji rade izlazne ankete. Doduše ja sam i radio te ankete, jedino nisam izlazne. To je jako stresan posao za vrijeme izbora, ali netko i to mora raditi. Ankete su jedan od instrumenata demokracije, a demokraciju ne možemo svesti na puko glasanje svako 4 godine.

Lalić ipak ističe kako se anketama postavljaju kriva pitanja. Smatra kako bi za građane Hrvatske bilo važnije postaviti pitanja o problemima ove zemlje i njihovim mogućim rješenjima, umjesto kome će birači dati podršku.

– Umjesto tko će pobijediti, tko dominira, tko će imati najveću potporu trebalo bi vidjeti koji problemi ljude najviše tište i što ljudi misle kako bi trebalo riješiti te probleme. Recimo, da li ljudi misle da je kriza prevladana kod nas, da li bi ljudi pristali na bolne reforme ako bi to njima i njihovoj djeci ubuduće donijelo bolji život i tako dalje… Mi uopće nemamo podatke, nitko nije provjerio koliko je ljudi, na primjer, za ovakvo teritorijalno ustrojstvo javne uprave, sa preko 500 teritorijalnih jedinica i 21 županijom. Naši mediji, slično našim političarima zaobilaze ključna pitanja i to u širokom luku – zaključio je Lalić.