Neslobodna Europa granica i zidova: Hoće li EU postojati za nekoliko godina?

Nekoliko godina prije ulaska Lijepe Naše u Europsku
uniju sjećam se priča o kulturnom povratku na Zapad, zajedničkim vrijednostima,
ljudskim pravima i zajedničkom ekonomskom prosperitetu zemalja Unije. I dok su
dvije najjače stranke u našoj državi stvorile načelan konsenzus o
euroatlantskom putu Hrvatske i gurale spomenutu priču do ulaska 1. srpnja
2013., istovremeno je Europska unija naletjela na ozbiljan test legitimnosti.
Naime, 2008. godine ozbiljna ekonomska recesija snažno je uzdrmala svijet pa
tako i zemlje članice EU. Brojni domaći i svjetski ekonomisti i politolozi
upozoravali su na činjenicu da će se ekonomska recesija odraziti na
legitimaciju političkog sustava Europske unije te s tim povezano pitanje
europskog identiteta građana Unije.

Iz
današnje perspektive jako je teško utvrditi je li ekonomska kriza bila kap koja
je prelila čašu projekta “Europe ujedinjene u različitosti”. Kritični prijelomi
u krizi legitimacije, demokracije i identiteta Europske unije mogli su se
dogoditi i prije – velikim proširenjem 2004. na deset zemalja bivšeg
komunističkog bloka ili nemogućnošću donošenja Ustava Europske unije, odnosno
nadomještanjem istog Lisabonskim ugovorom. Što god da je bilo uzrokom početka
krize projekta Europske unije, na pragu 2016. godine sve jasnije se osjećaju
posljedice. Više se ne priča o dubljoj integraciji i već spomenutim zajedničkim
kulturnim, religijskim i tradicijskim vrijednostima koje povezuju nas Europljane
jer je ta paradigma nadomještena onom u kojoj su izbjeglice, sukobi, zidovi,
terorizam, ekonomska stagnacija, vojska i policija ključne riječi medijskog
izvještavanja.

Sigurnost i ljudska prava

Prošlog
tjedna najmoćnija i najutjecajnija žena u svijetu, njemačka kancelarka Merkel,
u svom tjednom video obraćanju isključila je mogućnost razmještaja vojnih snaga
na njemačkim ulicama jer su se pojavile spekulacije među čelnim ljudima
njemačkih saveznih zemalja o mogućnosti razmještaja vojske u slučaju
potencijalnih terorističkih napada u Njemačkoj. Ograničenje slobode kretanja
bilo je uvjet sigurnosti posljednji put u hladnoratovskom Berlinu. Teza da se
građani osjećaju sigurno u prisustvu vojske na ulici zaista podsjeća na
hladnoratovske scenarije. Pomalo čak i na Orwellovog Velikog Brata. Sigurnost
od terorističkih napada s jedne, te ljudska prava, nepovrjedivost privatne
sfere i slobode s druge strane, očito su obrnuto proporcionalne vrijednosti. Nova
direktiva Vijeća ministara o podacima o imenima putnika u zračnom prometu,
poznatija kao PNR direktiva, nov je napad na privatnost Europljana. Ova
direktiva obvezuje zrakoplovne kompanije da dostave vlastima podatke o adresama
i imenima putnika i putnica koji slijeću ili polijeću iz EU, ali i na nekim
letovima unutar EU. Je su li zaista napadi na slobodu kretanja, privatnost i
ostala ljuska prava jedini način borbe protiv terorizma?

U
Francuskoj na lokalnim izborima Marine Le Pen i njena ekstremno desna,
protuimigrantska i protueuropska Nacionalna fronta ostvaruje značajne uspjehe.
Prema nekim politolozima ovaj uspjeh bit će joj snažan vjetar u leđa na
francuskim predsjedničkim izborima zakazanim za 2017. godinu. Treba napomenuti
kako politički sustav Francuske, za razliku od hrvatskog, pridaje osjetno veću
važnost predsjedniku/ici pa bi vrlo vjerojatno pobjeda Le Penove na izborima
imala trajne posljedice na budućnost i stabilnost Europske unije. S druge
strane, Grčkoj prijeti izbacivanje iz Schengenske zone s ciljem da se natjera
tu državu na snažniju kontrolu migranata i izbjeglica koji ulaze u EU preko
tursko – grčke granice. 

Jačanje nacionalnih parlamenata

A Grčka, po običaju, traži novce. Istovremeno, neki
mediji pišu o tome kako su delegati Luksemburga u Vijeću Europske unije neformalno
zatražili potpunu suspenziju Schengena. Izgleda da ideja podizanja zidova i
rušenja mostova postaje sve glasnija. Gotovo istovremeno, Donald Tusk,
predsjednik Europskog vijeća, obećava Londonu kako će do veljače de facto pristati na britanske ucjene i
prijetnje izlaskom Ujedinjenog Kraljevstva iz EU ukoliko se ne zaustavi
produbljenje europskih integracija te ne ojača uloga nacionalnih parlamenata.
Tusk nema izlaza iz situacije u kojoj se našao jer je i sam svjestan da se
geopolitika vratila u Europu te, ukoliko želi sačuvati Europsku uniju, mora
biti spreman na ustupke prema nacionalnim centrima moći, pogotovo tako jakima
kao što je London.

Nagla
zamjena liberalne paradigme unutar Europske unije onom klasično – sigurnosnom
dovela je do ozbiljnog podrhtavanja temelja zajedničke integracije 28 zemalja
članica, ali i do sve glasnije ideje nacionalnih centara moći o potrebi za samostalnijim
djelovanjem u cilju očuvanja nacionalne sigurnosti. I Bruxelles je svjestan
toga pa je nedavna izjava predsjednika Europskog Parlamenta Martina Schultza
malo koga iznenadila. Schultz je upozorio kako Europskoj uniji prijeti opasnost
od raspada pa se njezini pristaše moraju boriti da je održe. Ovakve izjave
čelnog čovjeka Unije čvrst su dokaz kako budućnost Unije nije svijetla. Schultz
ide toliko daleko da u svom intervjuu njemačkom Die Weltu ističe kako nitko ne
zna hoće li EU postojati za 10 godina, prenosi The Guardian.

“Uzdaj se u se i svoje kljuse”

Ranije
spomenuti kritični prijelomi u krizi europske legitimacije, demokracije i
identiteta bili su pokretači jednog šireg procesa unutar kojeg je došlo do
suspenzije liberalne paradigme “ujedinjeni u različitosti”, a istovremeno je
ojačala nacionalna paradigma gradnje zidova, suspenzije ljudskih prava, slobode
i privatnosti te povratka nacionalnih granica. Narodski rečeno, uzdaj se u se i
u svoje kljuse! Pitanja – je li moguća takva Europa, jesmo li sigurniji svatko
su svom dvorištu, hoće li izbjeglice nestati ako nestane i Unija, hoće li
prestati djelovanje terorista ukoliko dovedemo ekstremne desničare na čelo
nacionalnih država te suspendiramo ljudska prava i slobode – su pitanja koja bi
trebala potaknuti sve države Europske unije da još snažnije i još odlučnije
podupru zajednički projekt utemeljen na upravo onim vrijednostima koje nas
ujedinjuju: sloboda kretanja ljudi, robe, usluga i kapitala, pravo na
privatnost, ljuska prava, liberalna demokracija te kolektivna sigurnost. Jer
bez temeljnog konsenzusa u Europskoj uniji neće biti moguće štititi nacionalne
granice, pronaći adekvatno rješenje za izbjeglice koje pritišću Uniju i
zaustaviti teroriste u ostvarenju svojih ciljeva. 

Štoviše, zatvaranje unutar
nacionalnih granica samo će olakšati posao teroristima, ekonomski baciti na
koljena zemlje članice i ozbiljno narušiti sigurnost europskog kontinenta. Sad
nam je ujedinjena Europa potrebnija više nego ikad. No, je li u pitanju novi
vid dublje integracije na polju sigurnosti vidjet ćemo već idućeg tjedna kad će
Europska komisija predložiti ustroj nove europske vanjske straže koja bi dobila
ovlasti čuvanja vanjskih granica Unije na kopnu i na moru čak i u situacijama
kad zemlja članica ne želi prepustiti taj posao, kako ih mediji nazivaju,
europskim graničarima.