Kerumovi aduti za Splitsko-dalmatinsku županiju: ‘Naši protukandidati žive od politike, mi dolazimo iz privatnog sektora!’

Šest godina radio je u privatnoj tvrtki, a onda je postao voditelj IT odjela gradske tvrtke ‘Vodovod i kanalizacija’. IT stručnjak adut je Željka Keruma za župana splitsko-dalmatinskog. S tek 35 godina života, ali s mnogo iskustva odlučio je ući u izbornu bitku.

U kvizu ‘Milijunaš’ zapeo je na pitanju ‘Gdje se nalazi Schroedingerova mačka?’, a u županiji želi spriječiti zapinjanje i postati čelnik kojemu će ‘četiri godine mandata biti kao šest mjeseci prije izbora drugih kandidata’.

Toni Jurišić – Sokić i Martina Nimac Kalcina, žena koja sve o turizmu i ugostiteljstvu ima ‘u malom prstu’, za DalmacijaNews ispričali su kakvu priželjkuju županiju u kojoj posljednje dane, ako ga ponovno ne izaberu, broji HDZ-ov Blaženko Boban.

DN: Toni, jesu vas pitali vaši kolege i prijatelji pa zašto uopće kandidatura za župana? Zbog čega ste se odlučili za ovakav potez?

Toni: Svi su me to pitali. Imam 35 godina, ali sam puno ranije shvatio kako funkcionira politika. Svake izbore se nešto obećava, velika većina se ne napravi i onda me taj osjećaj ‘da nas netko vuče za nos’ pokrenuo. Još jedan motiv za ovo bila je i činjenica kako je ekipa od nas dvadesetak upisala FESB i nakon završenog studija tek nas je pola ostalo u Hrvatskoj. Drugi su otišli u Njemačku ili Irsku, što je najveća tragedija. Uklopili su se u tendencije naše županije koja iz godine u godinu samo bilježi pad broja stanovnika.

DN: Dakle, možemo reći da te pokrenuo neki unutrašnji dišpet, rekli bi u Splitu.

Toni: Dugo se u meni skupljalo to nezadovoljstvo slušajući obećanja i dodatno odlasci mojih prijatelja. Nekako, zaboli vas sve to…

DN: Zašto baš Željko Kerum?

Toni: Željka poznajem još iz privatnog sektora. Imali smo određenu suradnju. Kad sam ga upoznao, shvatio sam da kod njega nema puno filozofije nego je u prvom planu rad. Meni je to odgovaralo.

DN: Na izmaku je mandat Blaženka Bobana, ali bori se HDZ-ovac za još jedan mandat. Jeste ga pratili, kako su prošle njegove četiri godine ‘vladavine’?

Toni: Posljednjih pola godine se počelo intenzivno raditi. Bilo je dobih stvari i projekata, ali sve skupa je to bilo vrlo sporo. Boban je detektirao probleme, ali realizacija je bila ogroman problem. Lako se to vidi na jednoj običnoj stvari, osnovnim životnim uvjetima zapravo. Mi pričamo o iseljavanju, a ljudima nismo osigurali osnovne uvjete poput vode, struje i kanalizacije. Nije u skladu sa zdravim razumom da i danas dijelovi Gornjih Kaštela, Sevida i Zagore nemaju vode u kućanstvu.

DN: Govorimo o osnovnim potrebama, karakteriziramo se kao turistička zemlja, ali kako županiju okrenuti nekim drugim djelatnostima.

Martina: Velika većina stanovnika ovisi o turizmu, turizam pridonosi i proračunu grada, ali i županije pa ga treba učiniti kvalitetnim i konkretnim, a ne isključivo stihijskim. Od institucija poput grada i županije treba se osigurati pomoć za ljude koji ne znaju u kojem smjeru ići nego ulažu i onda se nađu u nezgodnim situacijama. Treba, dakle, imati osobe koje bi bile direktan kontakt za poduzetnike i osobe za OPG-ove. Iako nešto slično već postoji, potreba je i od nekakvog centra gdje bi se ti OPG-ovci i poduzetnici mogli ranije javiti da ih ti ljudi upute.

DN: Pričamo o turizmu, ali imamo i loših primjera turizma poput devastacije obale. Županija je ta koja to mora spriječiti…

Martina: Apsolutno. Obala se treba dovesti pod kontrolu jer takve osobe, koje naprave devastaciju, nastoje podići vrijednost svoje imovine, a u štetu dovode cijelu okolinu. Takve stvari treba zaustaviti odmah na početku, a ne tek nakon prijava građana jer teško je kasnije vratiti nešto u prvobitno stanje.

DN: Kažu da je baš taj prostor glavna značajka Splitsko-dalmatinske županije. Kako ga oplemeniti?

Toni: Svakako je potreban Prostorni plan koji je zapeo u nekoj fazi, ali najvažnije je ostaviti ljude u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Evo jednog primjera. Sinjsko polje se obrađuje, ali doprinosi su jako mali. Da ondje riješimo navodnjavanje po pravilima struke, uz splitske studente s agronomije, poboljšali bi i doprinose. Trebamo i brendirati proizvode. Sinj je poznat po arambašima i kiselom kupusu, a većini je puno poznatiji ogulinski ili varaždinski kupus.

Martina: Ljudima svakako treba omogućiti zaposlenje, ali najvažnije je pronaći tržište za te proizvode. Takve stvari mora garantirati država. Županija je tijelo između građana i države, županija treba imati snage i volje da se u Zagrebu izbori i ispregovara stvari za stanovnike županije.

DN: Mislite na pomoć u smislu zemljišta?

Martina: Da. Glede nekretnina i zemljišta u vlasništvu države. Treba takva zemljišta dati na otkup ili najam na poljoprivrednu obradu, primjerice, na 50 godina. Dakle, uz osigurano zemljište i tržište, sve ostalo su tek formalnosti.

DN: Aktualni župan tvrdi kako je Splitsko-dalmatinska županija veliko gradilište…

Toni: Samo šest mjeseci prije izbora.

DN: Znači, rekli bi stari – Čekaj asfalt do novih izbora…

Toni: Baš tako.

DN: Nemamo veliki broj kandidata za župana, kako je to u Splitu, ali u utrku idu već poznati ljudi poput Ranka Ostojića, Ante Pranića, … Tko vam je najveća prijetnja?

Toni: Smatram da će kandidat HDZ-a biti u drugom krugu, ali taj drugi takmac je nepoznanica.

DN: Tko su onda nebitni, ako ćemo govoriti u stilu vašeg šefa stranke?

Toni: Ha… Nema nebitnih. Svi koji smo ušli u ovu utrku imamo viziju županije. Svi mi želimo napraviti nešto dobro i ostati upamćeni. Samo neki imaju vizije, ali nemaju operativne sposobnosti.

DN: Koliko se može napraviti nešto dobro i još ostati upamćen u jednom mandatu?

Toni: Može se jako puno.

Martina: Razlika koja je odlika Tonija kao kandidata je da on dolazi s potpuno drugačijim timom oko sebe. Velika većina nas je privatnih poduzetnika okruženih s iskustvom u javnom sektoru. Smatram da je sada vrijeme da odaberemo poduzetne ljude koji nas mogu izvući iz ove krize u svakom sloju društva. Kandidati imaju, vjerujem, velike planove, ali većina njih mirno prima plaću godinama, za razliku od nas.

Toni: Netko tko nije radio u privatnom sektoru ne može shvatiti o čemu pričamo. Za svaku lipu tu se okreneš po pet puta. Razlika je izboriti se za plaću, a ne znati kako ćete je dobiti odradili više ili manje.

DN: Što je presudno što bi ljudi trebali prepoznati u vama?

Toni: Moji protukandidati žive od politike. Ja dolazim iz privatnog sektora. Energije i volje imam, čak i previše. Ne želim se etiketirati kao političar, ja želim samo svoju priliku i dokazat ću da mogu biti župan kod kojeg će jedan mandat izgledati kao onih šest mjeseci prije izbora.

Martina: Ja bih dodala znanje i kompetencije kojima vjetar u leđa daje ta mladenačka energija.

DN: Što biste prvo napravili na mjestu župana?

Toni: Svakako Lećevica jer je to projekt koji će i zaposliti ljude, ali i zatvoriti ilegalna i legalna odlagališta otpada. Digitalizacija je u prvom planu, jer moramo zaboraviti hrpe papira. Zalagat ću se i za navodnjavanje u tri velika polja.

DN: Kako biste opisali Željka Keruma u tri riječi?

Toni: Jednostavan, operativan i svoj čovik.

DN: Isto pitanje u slučaju Blaženka Bobana?

Toni: Ostavlja dojam dobrog čovjeka, ali usporenog.

DN: Koalicija nakon izbora?

Toni: Ideološki nisam opterećen. Bitni su mi projekti i rad. Možemo podržati sve opcije koje imaju dobre projekte i koji žele raditi i biti s nama u tom ‘vagonu’.