Cure detalji iz ćelije na Bilicama: Dok su stigli policajci Kristianu nije bilo spasa

Šibenčanin Nikica Jakšić proveo je četiri mjeseca i 20-ak dana – od 29. travnja do 20. rujna – u splitskom istražnom zatvoru. Bio je, naime, osumnjičen zbog krađe bagera, ali naposljetku je, kaže, oslobođen. No ovo nije priča o Jakšiću.

Tijekom boravka na splitskim Bilicama Nikica je bio detaljno upoznat sa slučajem Kristiana Vukasovića, zahvaljujući neobično brzom protoku informacija među stanovnicima splitskih ćelija.

– Evo kako je umro Kristian – priča on.

– Najprije izražavam sućut Kristianovoj obitelji. Nisam bio te večeri s njim u ćeliji, ali zato sam bio s ljudima koji su proveli vrijeme iza rešetaka s njim – počinje priču Jakšić pa nastavlja:

– Posljednjih mjesec dana u ćeliji sam bio s Aleksandrom Grahovcem, Srbinom koji je bio u ekstradicijskom pritvoru na Bilicama. Kad je on došao u zatvor, bio je s Kristianom u ćeliji. Aleksandar i ostali molili su pravosudne policajce, govoreći im da momak nije za zatvor nego za medicinsku pomoć. U svojoj bolesti, pokojni Kristian je jednom zapalio madrac. Nažalost, radilo se o bolesnoj osobi koja svoje postupke vjerojatno nije mogla kontrolirati. Iz razgovora s Grahovcem znam da ga u toj ćeliji nitko nije niti šamarao i znam da su se svi trudili u okvirima svojih mogućnosti da mu se pomogne – priča Jakšić.

– Nakon što je zapalio madrac, stavili su ga u sobu s Karlom Gustavom Krivecom – nastavlja Nikica opisujući Kristianov daljnji život s 20-godišnjakom zatvorenim zbog ubojstva mladića (18) na Zapadnoj obali u Splitu.

U njegovoj ćeliji Kristian je 1. kolovoza pao u komu.

Krivec je zvao čuvara

– Pravosudni policajci su Kristianu tad oduzeli upaljač jer je to bila nepušačka ćelija. Svaki put kad bi ih pokojni Vukasović zvao, policajci bi ga izveli i zapalili mu cigaretu da puši na hodniku. Krivec mi je ispričao kako je jedne noći, između dva i tri sata, primijetio da s pokojnikom nešto nije u redu. Odmah je zvao policajca. Budući da sustav parlafona odavno ne funkcionira, morate lupati po željeznim vratima ćelije i moliti Boga da vas pravosudni policajac na hodniku čuje. U noćnoj smjeni, iz sigurnosnih razloga, čuvari nemaju ključeve ćelija nego moraju zvati dežurnog da im ih donese te da dođu još tri ili četiri policajca jer oni ne smiju sami unutra. To je sve postupak koji traje nekih 15 minuta. E, u tih 15 minuta, Krivec mi je ispričao, pokojniku je dao umjetno disanje, okrenuo ga na bok, izvadio mu jezik i dao mu masažu srca – kaže Jakšić.

Nažalost, Kristianu nije bilo spasa. Ni Jakšiću sve do danas nije jasno što je osoba s posebnim potrebama radila u zatvoru, pišu 24 sata.