Mediteranski festival knjige u Splitu – Kod nas u dva, Boba Đuderija i Dada Batinić

Ako je nedjelja, i ako je 14 sati,
sasvim je logično da i Mediteranski festival knjige ima program “Kod nas u 2”, u kojem je
splitska blogerica i književnica Slobodanka
Boba Đuderija — uvijek rado viđena gošća na MFK — ugosti kolegicu po peru i
humoru Dadu Batinić. Gošća je
također počela kao blogerica, viralnu slavu stekla je svojim Facebook statusima
o turistima koje sreće u Makarskoj, a potom od priča s bloga Bapske priče
složila zbirku sa zgodama o vlastitoj babi iz biokovskog sela Makra. Nakon što
je neko vrijeme pisala takve priče i za Index, danas je dopisnica Slobodne
Dalmacije iz Makarske, najpoznatija po intervjuima s ljudima koji ispunjavaju
njezine kriterije zanimljivosti.

U 45 minuta razgovora na glavnoj
pozornici Velike dvorane SC Gripe, Boba i Dada pretresle su gošćine
inspiracije, njezine poglede na ljude i teme o kojima piše, a očekivano je sve
“frcalo” od osobine po kojoj ih najviše ljudi poznaje i prepoznaje,
humorom.

Za početak, Đuderija je Dadu Batinić
pitala zašto je na neki način nestala iz javnosti, posebno nakon stečene
“viralnosti”.

 – Da živiš u Makarskoj vidila bi me
dva puta dnevno na rivi, uvijek u istim kafićima, ili na dječjim igralištima s
djecom koju čuvam, odgovorila je Dada, koja je neko vrijeme živjela u
Londonu, iz kojeg se vratila pod Biokovo.

Inače je, kaže, bila prilično zbunjena
kad je doznala da je “viralna”, za taj pojam je prvi put čula 2015.
kad joj je poznanik rekao “Pa ti si sad viralna”, a ona odgovorila s “Ma
ne, nije mi ništa”.

Pred publikom je Dada pročitala upravo
svoj najpoznatiji tekst, svojevrsni Facebook esej o turistima koji je nakon objave privukao tisuće
čitatelja na njezin profil na “Fejsu”, kojeg je kasnije
“zaključala”.

Za predodžbe o turistima koje je tamo
navela ovisno o tome odakle dolaze kaže da ih je skupila srećući turiste po
Makarskoj, jer se tada nije bavila turizmom.

 – Bilo je i onih koji su se
uvrijedili, ili me optuživali da generaliziram, ali onda sam zaključila da je
bolje i jeftinije ne čitati komentare nego nervozu zbog njih liječiti
orahovicom i travaricom, kaže Dada, dodajući da su se tada u njezinom
inboxu skupljale svakojake poruke, sve do ženidbenih ponuda.

 – Bila sam luda pa sam ih
odbila.

Bobu Đuderiju zanimalo je i što njezina
gošća misli o tezama da su se turisti promijenili, s obzirom na prigovore koji
se čuju u Splitu o gostima koji mokre po gradskoj jezgri, što onda izaziva i istinsko
neprijateljstvo prema turizmu i turistima.

 – Primijetila sam da se ljudi jesu
pokvarili, ali prvenstveno mi domaći, jer nam uvijek nešto smeta. Jedna žena
koju poznajem kaže turistima da će ako koriste klimu morati doplatiti deset
eura, a ako je ne koriste platit će pet eura. Turisti su kakvi su uvijek bili.
Ako pišaju po gradu, pa pišaju i Hrvati kad se napiju, kaže Dada Batinić.
Dodala je i da po Makarskoj incidenata kakvih ima po Splitu.

 – Gradom šetaju komunalni redari i
naplaćuju kazne. Svako nepoštivanje pravila se sankcionira. Povraća se po
klubovima, ali ne po javnim površinama. Ja bih doduše povratila čim uđem u klub
i čujem tu muziku.

Dada Batinić u Makarskoj radi čuvajući
djecu, i kaže da obožava to, jer to nije samo čuvanje.

 – Odvedem ih u vatrogasni dom, u
policiju, knjižare, knjižnice, to me nekako ispunjava.

Za splitski dnevni list Dada najviše
piše intervjue, kaže da je fascinira svatko tko nešto radi najbolje što može,
bio smetlar ili fizičar.

 – Ove godine je nagradu grada dobio
pometač ulica Valentino Gojak, ne promakne mu ni jedan listić. Često kažu da ne
bi intervju jer ‘nisam dovoljno dobar/dobra’, pa ih trebam nagovarati. To su
uglavnom ljudi s makarskog primorja, pa ih u Makarskoj svi prepoznaju nakon
intervjua, javljaju im se na Rivi, djeca im se motaju oko nogu.

Za svoj rad ima podršku obitelji,
najviše od sestre, a kad je majci rekla da se bavi refleksologijom komentirala
je kao da joj je vrag ušao u kuću.

 – Za pisanje kaže ‘šta će ljudi o
meni mislit?’ Ćaća je čuo da se za knjigu treba tipkat, pa me pitao ako dobro
tipkam šta se ne zaposlim na kasi u Studencu, kaže, dodajući da je samo
na promociji “Bapskih priča” strahovala zbog jedne od priča koje se
diraju vjere, a uz oca i babu ateiste ima i ujaka koji je provincijal.

Na susretu je pročitala i svoju
najdražu priču iz zbirke “Bapske priče” pod naslovom “Splitska
banka”, također objavljenu i na Facebooku.

 – Većina ovih priča su istinite, a
babin jezik je svakako autentičan. Ako je sve stvarno, ona je nestvaran lik.
Kad sam se vratila iz Londona, ušla sam kod nje u sobu, a na policama nema ni
jedne slike osim Gorana Ivaniševića kad je osvojio Wimbledon.

Kaže da ne čeka inspiraciju, nego piše
kad nađe neku osobu koja može ponuditi priču.

 – Svatko stariji od 50 ima neku
priču vrijednu da se podijeli s drugima. Ponekad su ljudi nerazgovorljivi, pa
je to teško, ali uvijek tražim takve. I nalazim ih. Volim Makarsku i nastojim
naći te ljude tamo, posebno po selima, recimo s gospođom od 95 koja je odlučila
umrit, pa se sa mnom raspoložila i živnula, izgrlila me. Kasnije mi njezini
rekli da ona želi da opet dođem, ali oni ne bi.

 – Što da moraš intervjuirati nekog
hadezeovca a on te poželi zagrlit?, pitala je Boba.

” To mi je malo onostrano,
kaže Dada.