Mladići u Sinju maštaju da postanu alkari, a Stipi Bogdanu san je postao java – ima i još jednu prepoznatljivost

San svakog djeteta Cetinskog kraja postati je dio Alke jer drevna viteška igra, čija povijest seže stoljećima unatrag, utkana je u tkivo ovog zemljišta, usađena je u identitet svake duše koja korača krajem kojeg brižno prati Majka od milosti.

Svake godine, kada fokus u Sinju preuzme jedna ulica, ispunjene oči djece sijaju poput zvijezda dok promatraju viteške junake, a njihova mašta ne poznaje granice. I ne zaustavlja se taj san samo na gledanju. Oni čeznu postati više od promatrača, žele biti tamo, usred zbivanja, iskusiti uzbuđenje. Alka postaje središte njihovih snova, njihova strast koja gori jače od sunca što obasjava njihov kraj. Svaka dječja igra, svaki korak, svaki pogled, postaju koraci prema ostvarenju tog velikog cilja – jer biti alkar nije samo privilegija, već čast koja nadmašuje sve granice.

– Bivši alkar Ivo Milun mi je bio susjed pa dok bi njemu bio ručak za alku, mi smo mu kao djeca oko kuće pazili i čuvali konje, gledali ih i fotografirali se na njima. To su mi bili prvi susreti sa konjima. Zatim sam sa osam, devet godina sa ekipom sasvim slučajno krenuo put hipodroma. Tamo smo počeli jahati. Po cijeli dan bismo šetali tuđe konje da bi nas onda jahači i alkari pustili par minuta da ih jašemo, ali tako smo jednostavno očvrsnuli pa nas danas ništa ne može pokolebati. Bilo je situacija kada dobiješ lošu ocjenu, pa ti majka zabrani odlazak na hipodrom, pa onda ispraviš ocjenu samo radi odlaska na hipodrom – govori tako Stipe Bogdan, jedan od dvojice koji će na službenim alkarskim natjecanjima gađati alkarsku metu.

Njegov otac Darko dvadesetak je godina bio alkarski momak pa je vijest da će Stipe prema alkarskoj meti krenuti na konju i s kopljem bila radost za cijelu obitelj Bogdan.

 

– Čuvao sam konja Mladenu Vučkoviću, Ivici FIlipoviću Grčiću, Nenadu Mariću, Anti Runji. Iznimno mi je drago što su ti alkari danas moji kolege na trkalištu. Ja sam se u Viteško alkarsko društvo učlanio već sa 18 godina, a s alkarima sam jašio od 19 godine. I taj prvi trenutak, prvi odlazak kada smo išli na pripreme sa alkarima, to je bilo čudo. Tada nismo imali ni opremu ni konja pa bismo jahali što ostane. Bilo je bitno samo da idemo sa njima. A sada, kada si pročitan za kopljanika, to je nešto još puno više, puno bolje, jer sanjaš o tome čitav život – veli Bogdan koji je još po nečemu specifičan u ovogodišnjoj odabranoj četi alkara. Jedini je – s brkovima.

 

Ovaj poseban trenutak u životu Bogdana, ali i drugih takvih debitanata, izuzetan je primjer snage tradicije i snažne veze među ljudima jer kada se objavi da je alkar među odabranima, svi se mještani bez zadrške uključuju u pripremu slavlja. 

– Tako to jednostavno ide. Ako se dogodi taj trenutak, već su se zna što su čije dužnosti. U Sinju se sve lako organizira, imaš susjeda, prijatelja i rodbine – smije se Bogdan u čast kojeg je slavlje trajalo do dugo u noć kada je alkarski vojvoda Mario Šušnjara priopćio odluku da baš on prvi puta u Gospodnjoj godini 2023. gađa alkarsku metu koja ima promjer tek nešto veći od 13 centimetara. 

A tajna alkarskog uspjeha koloplet je nekoliko faktora…

– Sve je u pripremi i jahanju. Na kraju krajeva, bitna je i velika doza sreće. Svi želimo pobijediti, no treba se poklopiti nekoliko stvari. Tek kada imaš dobroga konja, možeš izazivati sreću – kaže Stipe.

Veći dio konja je iz Alkarske ergele, a pojedinci imaju privatne ili vlastite. Stipe jaše na svojoj kobili Amfy od osam godina starosti, a ovo joj je prvo viteško nadmetanje na Alkarskom trkalištu. Jer, ponavlja, najbitnije od svega je da je konj stabilan i miran u glavi, da se zna ponašati kada vidi ljude i bude bez nepredviđenih situacija. Ostatak je na jahaču koji uz oko sokolovo mora imati i čvrstu desnicu.