Čekajući let iz Sarajeva za Istanbul porazgovarali smo sa Splitovim Koreancem Chung Woonom. Aerodromi su proteklih dana pretvorili u drugi dom 25-godišnjeg lijevog beka koji je prošlog vikenda iz Istre 1961 prešao u redove Splita. Najprije mu se odužio let na povratku iz Južne Koreje u Hrvatsku, a sada je gotovo dan i pol proveo na sarajevskom Butmiru u iščekivanju polaska za Antalyju gdje se Crveni pripremaju za proljetni dio sezone. Pri tom je sreo i nekolicinu svojih sunarodnjaka iz Seula, pa je očekivano sjeo s njima, fotografirao se, a oni su mu poželjeli puno sreće u daljnjoj karijeri i što skoriji poziv u nacionalnu vrstu.
– Nevjerojatno je ovo što se događa, živim na aerodromima posljednjih dana, nadam se da će se to što prije završiti. Letio sam 14 sati iz Seula do Frankfurta pa za Split, a sada sam opet zapeo – u šali će Splitov Koreanac, a zatim nastavlja u nešto ozbiljnijem tonu o tome kako je došao u Hrvatsku i planovima u budućnosti.
– U Istru sam stigao prije dvije godine, nisam puno igrao u Ulsanu, klubu iz mog rodnog grada, nekako sam došao do kontakta hrvatskog menadžera Bručića, a on mi je pronašao angažman u Prvoj HNL. U Istri sam zadovoljio na probi i tako je počeo moj nogometni put u Hrvatskoj.
Zajedno s Blagojevićem odlučio si prijeći u Split, ali bilo je i drugih ponuda?
– Istina, bilo je ponuda iz Azerbajdžana i još nekih država, ali u Hrvatskoj mi je lijepo i tu želim ostati neko vrijeme. Split predstavlja korak naprijed za mene, radi se o odličnom klubu koji se svake godine bori za Europu i nadam se da ćemo barem ponoviti ono što je klub postigao prošle sezone.
Vidiš li Split kao odskočnu dasku za neku jaču ligu?
– Sigurno, ako budem dobro igrao nadam se angažmanu u još boljoj ligi. San mi je igrati u Italiji, Juventus mi je najdraži klub, ali svjestan sam da trebaš imati ekstra kvalitetu za takav klub.
S kim si se u novom klubu najviše sprijateljio u prvih nekoliko dana?
– Svi su me prihvatili dobro. Slavko je došao sa mnom iz Istre, a s Rocom sam već igrao. On je odličan momak, rekao mi je sve najbolje o Splitu, to je i jedan od razloga zašto sam došao i sada vidim da me nije lagao.
Možeš igrati nekoliko pozicija, što ti najviše odgovara?
– Sigurno mjesto lijevog beka, to igram najbolje, ali igrao sam dosta dobro i na lijevom stoperu. Nekada su me stavljali i na krilu, ali moram reći da tu poziciju baš i ne volim.
Tko je za tebe najbolji lijevi bek?
– Marcelo iz Reala. Sigurno najbolji u ovom trenutku.
Znao si zaigrati i na poziciji desnog stopera.
– Pa da, stavljao bi me nekada tamo trener Pamić u Istri. On je odličan trener, ali nekada zna imati težak karakter. Kaže “j.. ti mater” ili “p.. ti materina”, ali stvarno dobro radi svoj posao – progovorio je Woon na hrvatskom jeziku (inače priča engleski uz materinji Koreanski).
Što si još naučio od hrvatskih riječi?
– Naučio sam te neke psovke, ali znam reći i “dobar dan”, “dobar tek”, “dobro jutro”, a za vrijeme utakmice mi se suigrači obraćaju na engleskom.
Koliko često odlaziš u svoju domovinu? Posjećuje li te rodbina ovdje u Hrvatskoj?
– Odem kada god mogu u Južnu Koreju, ali zbog obaveza je to dosta rijetko, jedino ovako kada su pauze. U Hrvatsku najčešće dolazi moja djevojka, ona je Koreanka, ima 24 godine i oženit ću je nakon što završi ova sezona.
Znači, nisu ti za oko zapele Hrvatice?
– Jesu, ali sa svojom djevojkom sam već dugo. I ona je rekla da su Hrvatice jako lijepe, međutim vjeruje mi, a ja sam koncentriran samo na nogomet.
Pojavila se priča da u Koreji moraš odraditi vojni rok koji traje godinu i pol dana.
– Da, vojnu obvezu u Koreji moraju odraditi svi, pa tako i nogometaši. Do 28 godine života, ali ja planiram dobiti hrvatsko državljanstvo i tako izbjeći odlazak u vojsku. Pravi skandal je nastao kada su to prenijeli mediji u Koreji. Dobio sam stotine poruka, svi me pitaju zašto namjeravam promijeniti državljanstvo.
Što ti se u Hrvatskoj najviše sviđa?
– Hrana. U početku sam bio obožavatelj ćevapa, ali shvatio sam da nisu zdravi pa ih jedem samo ponekad. U Koreji se najviše jede riža, meso i umaci. Ovdje mi se još sviđa i klima koja je slična onoj u Koreji.
Za kraj, zašto si odabrao broj 13 na dresu? Kod nas se to smatra nesretnim brojem.
– Meni je sretan. Kada sam došao u Istru shvatio sam da nitko ne želi taj broj, a meni je bilo drago da je 13 uvijek slobodan. Imam čak i tetoviran taj broj na lijevoj ruci.