Stipaničev ima novi singl ''Zašto da ne uzmem nju'', hit iz 1970. godine koji je Ivica Lučić napisao za legendarnog Dragana Antića, a koji je ujedno i najava novog studijskog albuma. O novim i aktualnim projektima porazgovarali smo s poznatim glazbenikom kojeg smo uhvatili u rodnom Tribunju.
Zašto ste se odlučili da upravo ova pjesma, koju potpisuje Ivica Lučić davne 1970. godine, uđe na listu opjevanih pjesama na Vaš način?
- Moram priznati da sam se kao dugogodišnji pratitelj i navijač Hajduka pitao tko u originalu pjeva tu pjesmu čiji su refren pjevali i pjevaju torcidaši još od doba 'zlatne generacije' na Plinari. Misleći kako je Mišo pjeva, ispravio me prijatelj i suradnik na prošla dva albuma, Drago Matijaca, i otkrio mi originalnog izvođača Dragana Antića koji je sebi i autoru, Ivici Lučiću s Hvara, priskrbio veliku pobjedu u Sarajevu 1971. na ''Vašem šlageru sezone''. Meni je palo na pamet da bi ju trebalo obogatiti s još jednom strofom za što sam odabrao velikog tekstopisca i dalmatinskog pjesnika Branka Slivara kojemu je to bila draga zadaća jer je upravo on jedan od tih 'drukera' Hajduka koji su refren ove pjesme inaugurirali na stadion pored Plinare!
Sudeći po spotu, ni vizualni dio priče ne prepuštate slučaju. Ninska kulisa prepoznata je na prvi pogled, ali opet u dovoljnoj mjeri da pjesmu ne stavi u drugi plan. Koliko osobno sudjelujete u scenariju svojih spotova, a koliko ste na ovom spotu utjecali na rad iskusnog Tomislava Dugandžića?
- Obično to uopće ne radim već prepuštam ljudima koji to rade svakodnevno da odrede lokacije, priču i sadržaj. Kod ''Odiseje'' sam sugerirao nekoliko stvarčica, a jedna od njih je i lokacija 'Republike Bono', znamenitog i mog omiljenog lokala u šibenskoj 'Masnoj' ulici čija je himna upravo pjesma Odiseja! Za recentnu obradu pjesme ''Zašto da ne uzmem nju'', talentirani i vrsni autor video spota Dugandžić, je odabrao Nin koji nas je darovao svojom drvenom šetnicom i osekom pa smo mogli koristiti nekoliko stotina kvadrata pješčanog spruda koji je za plime pod morem. Također, što reći o šarmantnoj povijesnoj crkvici sv. Nikole. Smatram da je Tome napravio vrlo dobar posao!
Spomenuli ste pjesmom ''Odiseja'', šansonijera Lea Martina, s kojom ste prošlo ljeto najavili novi studijski album koji će sadržavati deset pjesama, a na kojem će se naći obrade velikih hitova iz 60-ih i 70-ih godina. Čime ste se vodili prilikom odabira pjesama?
- Ovog puta to je bila opsežna akcija. Praktički smo osnovali 'stožer' za odabir konačnog popisa skladbi za novi album (smijeh). Prigodom zadnjeg sastanka (u Marendi) 'stožera' se čak i glasovalo za preostale dvije pozicije (do deset) na albumu. Također sam imao značajan niz vanjskih 'savjetnika' koji su također pridonijeli kristaliziranju konačne verzije albuma. No bez šale mogu reći da su moji prijatelji selektirali i sugerirali 80% pjesama.
Veliki izazov novog albuma zasigurno vidi i Goran Kovačić koji će evergreenima dati nove aranžmane. Zašto ste odabrali upravo Kovačića da bude kormilar ovog glazbenog putovanja?
- Razgovaravši s ljudima iz Croatije Records smo došli do zajedničkog zaključka da za ovaj projekt o 'starim' stvarima treba uzeti mlađeg aranžera i producenta neopterećenog prošlošću te smo tako ponudili Goranu ovu priču. Uostalom on je navikao raditi s 'grlatim' vokalima. Njegov originalni pristup se ogleda i u aranžmanu za ''Zašto da ne uzmem nju'' koju je iz klasičnog valcera preoblikovao u ''epic grand turbo'' ritam!
Kad je predviđen njegov izlazak?
- Upravo se zgotovljavaju miksevi te bismo početak šestog mjeseca mogli označiti kao vrijeme za izlazak albuma.
Nadamo se da će sve ići po planu. Razmišljate li o novom autorskom albumu? Prošlo je već pet godina od zadnjeg.
- Mislim da je deset godina od 'Dalmacije od kamena', a posljednji autorski album 'Bajke' je objavljen u listopadu 2017., što je pet godina, no singlovi s tog albuma su se počeli emitirati čini mi se već 2015. godine. Nadam se da će se u perspektivi dogoditi i nešto na tom planu, ali za sada me potpuno zaokuplja priča s ovih vjerujte deset prekrasnih, poluzaboravljenih pjesama.
Čini li Vam se da nedostaje pravih autora novih dalmatinskih pjesama?
- Danas se teško događaju ''Vilo moja'', ''Da te mogu pismom zvati'', ''Ne diraj moju ljubav''... i ne bi bilo ni fora da se stvaraju svake godine takvi mega hitovi. I dalje se snima jako puno i ulaže u produkcije i video spotove, no mislim da imamo problem s radio postajama koje imaju svoje 'formate' iz kojih teško izlaze, te svi mi koji radimo novu glazbu imamo problem s prezentacijom iste i kako doći do svoje ili bilo koje publike.
Često ste znali citirati izjave legendarnog autora Arsena Dedića koji Vam je ostao dužan pjesmu, nadam se da ste mu oprostili prerani odlazak.
- U Arsenovo doba je bilo svrsishodno baviti se glazbom. Danas je to velika lutrija kako se probiti do auditorija i nametnuti svoj stil, kvalitetu ili pravac. Kako mi Arsen nije stigao ponuditi pjesmu, ja onda i dalje moram 'vikati' da ga citiram!
Uz stalni angažman u kazalištu Komedija, koje za Vas predstavlja ostvarenje svih glazbeno-scenskih želja, već sedmu godinu ste član vrlo uspješnog sastava ''4 tenora''. Rasprodali ste Cibonu, Lisinski i Cankarjev dom što potvrđuje da vas publika voli. Koliko često imate nastupe i je li ih teško uskladiti s mnogobrojnim obvezama koje uključuju i vlastitu karijeru, gostovanja, predstave, snimanja, projekte?
- To je naravno slatka briga no tako umjetnici, performeri najbolje funkcioniraju. Uvijek bolje posložim raspored dnevnih poslova kada ima više toga za obaviti. Jedna od tih slatkih briga zadnjih sedam ljeta jesu moji dragi Tenori s kojima gdje god da dođemo kirurški precizno dolazimo do srčanih ovojnica naše publike! To je jednostavno formatirano za publiku. Red pjesme, red šale, pa komunikacije sa publikom i to je to. Nakon dvije godine muka u eteru i na pozornici polako i sigurno se popunjavaju termini za koncerte, kako s ''4 tenora'', tako i moji solistički o čemu ću vas pravodobno izvijestiti.
Uza sve navedeno do sada, naziva Vas se ''zvijezdom domaćih rock opera i mjuzikala'', ''dalmatinski tenor-bariton'', ''zabavni pjevač'', ''sudionik TV showova'', ''umjetnik'' …u kojoj ulozi se najbolje osjećate?
- U konobi s prijateljima kada se uz pomno birane 'bokune' bilo morske ili 'blejeće' zajednice zapjevaju neke od zaboravljenih pjesama, a koje su nama recimo to tako ex klapašima uvijek u srcu. Zvijezda osobno nisam niti ću ikada biti pogotovo s aspekta onog što ljudi podrazumijevaju da zvijezda jest. Općenito smo mi premala zemlja za te kvalifikacije! A ove 'titule' što ste ih lijepo pobrojali su samo za popunjavanje papira, a sve ostalo treba uvijek i iznova dokazivati i potvrditi na pozornicama bilo teatra ili glazbenim „stage-ovima“.
Prisustvovala sam humanitarnom koncertu u splitskom HNK na kojem ste oživjeli sjećanja na jednu od najvećih legendi hrvatske glazbe, Vicu Vukova. Iako je glazbeni repertoar bio ispunjen emocijama, Vi ste na vrlo duhovit način ispričali Vicin život kroz pjesmu. Kako gledate na taj projekt i koliko Vam on znači u karijeri?
- Bio je to 'believe or not' moj prvi samostalni koncert u gradu Splitu! Zvuči nevjerojatno no neke te stvari u životu zaobilaze, a da za to ne postoji nikakva loša podloga. Ja sam se odmah organizatoru (Juroslavu Buljubašiću) ponudio i za dogodine jer mi se svidjelo u teatru kao i u 'Talogu' pa makar dogodine bude tema Josipa Lisac! A što da kažem o Vicinom glasu, pjesmama, pobjedama na svim festivalima u tadašnjoj zemlji i velikim priznanjima u inozemstvu? Takvoj karijeri naprasno prekinutoj u 72. godine te revitaliziranoj krajem osamdesetih se možemo samo nakloniti i diviti. Uvijek uživam pjevati Vicin repertoar i on je stalni 'postav' mojih solističkih koncerata te najbliža usporedna točka ako govorimo o domaćoj sceni.
Ipak kažete da Vam je operna karijera neostvaren životna želja. Kako bi se ona mogla ostvariti?
- Pa sada mislim već jako teško. Ostaje mi žal zbog mog prvog i jedinog profesora pjevanja pok. Stojana Stojanova Gančeva koji je to jako želio za mene, no uvijek kada bismo došli blizu ulaska u operni svijet mene bi 'snašli' neki projekti koji su oduzeli dragocjeno vrijeme te se ta priča izjalovila nekoliko puta. No on je bio sretan i s mojom tadašnjom glazbenom pričom i Komedijom i mislim da mi nije puno zamjerio za tu neoživotvorenu priču. Na koncu kroz Komedijin repertoar sam nastupao u pregršt operetnih naslova tako da je i tu dio odgovora.
Malo ljudi zna da ste diplomirani biolog, imate li radnog staža u struci?
- Ne. Nemam ni sata. Ali lijepo se prisjetiti studentskih dana na PMF-u u Zagrebu koji su u mom slučaju bili socio-pedagoška priprema za moju glazbenu i kazališnu karijeru.
Ponosni ste otac dviju kćeri, Lare i Karle, koje su također krenule glazbenim putem. Razmišljaju li one o profesionalnom putu ili je to još uvijek izvanškolska obveza i kako gledate na to?
- Starija kći Karla je dogurala do kraja srednje glazbene u Samoboru, a mlađa odustala nakon osnovne škole. Nisam od onih roditelja koji forsiraju svoju djecu u određene aktivnosti samo zato što su eto nečija djeca pa im je talent predodređen. Dogovorno smo uvijek sve rješavali te težište prebacili na vlastiti stav i razmišljanje. Podršku će i tako od nas roditelja imati doživotno.