Hercegovački ustanak koji je 1875. godine izbio kod Čapljine iscrtao je mape današnje BiH

Neposredno
do mjesta gdje je počeo glasoviti Hercegovački ustanak, na Kulini u Dračevu,
kraj Čapljine, obilježena je 139. obljetnica njegovog izbijanja. Obilježavanje
je održano u organizaciji Udruge mladih sela Dračevo ”Hercegovac”.

Na
mjestu gdje se “Krupa u Neretvu muti”, kako je u povodu izbijanja ustanka
pjevao August Šenoa, okupili su se mještani, potomci ustanika, te dužnosnici
općine Čapljina predvođeni načelnikom dr. Smiljanom Vidićem, i njihovi gosti.

 Program
obilježavanja počeo je slavljenjem svete mise u čast ustanika u župnoj crkvi.
Misno slavlje predvodio je don
Vinko Raguž.

Sadržaji
su potom preselili do par stotina metara udaljene Kuline gdje je 1995. godine u
povodu 120. obljetnice od izbijanja ustanka podignuto spomen obilježje.

Na
Kulini program je počeo intoniranjem ”Lijepe naše”, a nastavljen pozdravnim
govorom predsjednika Udruge
“Hercegovac” Dračevo Boška Raiča. Program je nastavljen čitanjem
teksta o Mihi Ljubanu, jednom od vođa Hercegovačkog ustanka kojeg je čitala
Željka Raič.

Osvrt na značenje Hercegovačkog ustanka za današnje stanje i
položaj Hrvata u BiH dao je Željko Raguž, ravnatelj dokumentacijskog centra
Domovinskog rata u BiH koji je istaknuo da je pitanje vremena kada će ovaj
važni povijesni događaj biti slavljen kao praznik u cijeloj BiH.

Priređen je potom i recital Marija Bunoze, nakon čega su članovi
Udruge “Hercegovac” Dračevo položili cvijeće i zapalili svijeću za
žrtve Hercegovačkog ustanka. U kulturnom dijelu programa nastupili su: HKUD
Zora- Gorica Struge, HKUD Višići- Višići, HKUD Prenj- Dubrave.

Kao
početak ustanka katoličkog življa protiv četverostoljetne Otomanske vlasti
uzima se napad na osmanlijsku posadu na mostu preko rijeke Krupe u Dračevu i
obližnju đumrukhanu (carinarnicu), 19. lipnja 1875. godine.

Ustanak
se potom brzo širio današnjom BiH, pa je tako 8. srpnja započela pobuna
pravoslavnog življa, događaj poznat pod nazivom – Nevesinjska puška. U borbe se
1876. uključuju Crna Gora, Srbija, te Rusija koja je s Osmanskim carstvom ušla
u rat 1877. godine.

Uglavnom,
ustanak je završen Berlinskim kongresom, koji je u stvari bio skup predstavnika
tadašnjih velikih sila – Njemačke, Austro-Ugarske, Francuske, Velike Britanije,
Italije, Rusije i Turske. Pod predsjedanjem Otta von Bismarcka njemačkog
kancelara. Kongres koji se održavao u Berlinu, trajao je od 13. lipnja do 13.
srpnja 1878. godine.

Za
ondašnju, kao i današnju BiH, Berlinski kongres je imao veliko značenje, jer je
Austro-Ugarskoj prema članku 25. dozvoljeno da ”zaposjedne turske provincije
Bosnu i Hercegovinu”.

Inače,
na Kongresu se vodila velika borba između Austro-Ugarske i Rusije upravo oko
BiH.

Poslije
dobivenog mandata od Berlinskog kongresa da Austro-Ugarska može okupirati Bosnu
i Hercegovinu, grof Gyula Andrassy, ministar vanjskih poslova, sav uzbuđen,
telefonirao je caru u Beč: ”Vrata Istoka stoje otvorena Vašem Veličanstvu”.

Može
se reći da su na Berlinskom kongresu utvrđene granice današnje BiH, koje su
odlukama AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a potvrđivane.

Proces
je krenuo od male bune zbog visokih nameta i daća, a pretvorio se u događaj
koji je crtao mape ne samo BiH, nego i niza europskih zemalja.