Zauvik si tu u mojim mislima i grudima: Približava se obljetnica smrti ‘morskog vuka’ i ambasadora Dalmacije u svijetu

Malo je onih koji su još za života postali legende. 
Malo je onih koji su bili obični, sitni ljudi, a opet tako veliki, snažni i nenadvladivi. 
Malo je onih koji su u jednom tijelu zračili ljubavlju, neiskvarenom toplinom i još jačom iskrom prema svom poslu i životu.

Oliver je jedan od onih koji su uvijek u modi. Dio svih ljudi. Bez teških i zahtjevnih recepata došao je do srca publike uz tek malo začina ljubavi. Pravi glazbeni svjetionik i primjer za sve mlade nade jer njegovi stihovi odišu ulicama, ispisani su na zidovima i pretočeni su na brojnim radijskim i televizijskim postajama.

Oliver kao da je u genetskom kodu svih nas. Za sebe je govorio kako je dosadan i nimalo zanimljiv, a za ostale je bio čovjek koji je otpjevao najljepše i najtužnije glazbene note. 

Uz gradele, kraj komina nima ko da te zamini, i dok jugo stalno jača, oko kuće reste drača, baš nekako ovako izgleda đir Velom Lukom u kojoj je zbilja ‘ništa nova, ništa nova’. Djeca trče po užarenim ulicama, lokalni stanovnici na motorićima, pozdravljaju jedni druge i katkad zastanu. Stranci sa šugamanima baš se često zaustave ispred kamenog zdanja s plavim škurama i vratima. Kamene ljepotice u kojoj je sve svoje slobodno vrijeme provodio Oliver. Iako je imao kuću na brdu, ovu uz more je izgradio sam.

Uspomenu na ‘morskog vuka‘ i ambasadora s otoka svakodnevno oživi tek pokoji restoran iz kojeg sa zvučnika ‘trešti’ hrapavi glas. Brodica u daljini kao da vraća vrijeme unatrag, kao da nosi sjećanje na ribara koji je, uz pjesmu, volio društvo i zabavu. Njegov ‘morski miljenik’ bio je Duje, a unuci njegova sloboda i opuštanje.

I po dobru svak te panti, stareć s nama sve do šćapa, pjevao je Oliver i opisao u jednom stihu cijeli svoj život. Bez njega kao da je nestalo sunca. I ovo nedjeljno sunce, puno vrućih žari, odisalo je neprocjenjivu glazbenicu riznicu koja je ostala za neprežaljenim Oliverom.

– Dragocjena je svaka sekunda provedena s Oliverom. Pogotovo zbog znanja i guštanja u glazbi. Imao sam priliku s njime proći sve najljepše svjetske dvorane, s najboljim orkestrima, svirati s njim, čuti kako možeš biti bolji i osjetiti taj njegov specifičan izričaj svojstven cijeloj Dalmaciji i cijeloj Hrvatskoj, kazao nam je Ante Gelo koji je za Olivera pisao godinama odlične aranžmane i s njim putovao i svirao, sve do slavnih dvorana Sydneya, Pariza, Londona i New Yorka.

Oliver je bio mjera kvalitete

‘Zlatni konci litnje zore’ te nedjelje, negdje oko pet ujutro, prije dvije godine, odvojili su nas od glazbene veličine, fantastičnih pjesama i nabujalih emocija.

– Otkako Olivera nema, nemam više ni mjere kvalitete koja se kretala oko njega, dodaje Gelo.

Pjesmom je otvorio vrata prema srcima mnogih, a pričati i pisati o Oliveru svede se na riječi Zlatana Stipišića upućene na komemoraciju – Rekli smo sve, a nismo rekli ništa.

– On je bio jako strpljiv čovjek, ali je imao viziju što želi, a što ne. Naše povjerenje prema njemu je bilo beskonačno. Važnija od one glazbene komponente bila je ljudska. Imao je moć okupljanja ljudi oko sebe. Druženje i svirke s njim ostaju upečatljive tijekom cijelog života. Oliver nam je, jednostavno, dao mogućnost da se igramo i uživamo u glazbi, sve lijepe trenutke opisao nam je Ante Gelo.

– Nemoguće je biti kao on, ali jako je važno da ostane barem dio cijelog njegovog života u svima nama. Oliver je neponovljiv, zaključuje vrsni gitarist, skladatelj i aranžer.

Dvije godine poslije još su urezane riječi koje je mrzak novinarski posao donio u ‘slova moje tipkovnice’. I dalje u mislima lete sve one riječi kojima su kolege glazbenici pokušavali opisati Olivera. U suzama, ali opet toliko snažno kakav je bio i Oliver. Dalmaciju je otpjevao, Dalmaciju je živio i prenosio, tako jednostavno, notama i čudesno dobrim glasom. Hvala ti, Olivere!