Srbija se oprostila od pokojnog glumca Bore Todorovića

Beograd i Srbija odali su u
četvrtak poslije podne posljednju počast glumcu Bori Todorovića, a
ispraćaj je protekao uz tihe zvuke klasične glazbe i dugi mimohod
kolega, prijatelja i građana koji su došli oprostiti se od legende
jugoslavenskog i srpskog glumišta i jednog od najcjenjenih filmskih i
kazališnih umjetnika.

Pokraj lijesa, prekrivenog cvijećem, na Novom groblju u Beogradu
nije bilo oproštajnih govora, a na komemorativnom skupu u Ateljeu 212
kolege su osobni i glumački životopis Bore Todorovića opisivali rječima
“legenda, majstor, šarmer, velikan…”.

Glumac Branislav Lečić nazvao je Boru Todorovića velikanom i
majstorom jer je “koristio minimum glumačkih sredstava, a postizao
maksimum scenskog izraza”.

– Imao je vrlo rijetku, neviđenu vještinu, igrao se, tako se
lijepo igrao i na sceni i u životu. Takvi ljudi nas liječe… Nama je
uvijek bio inspiracija, a to će ostati i budućim generacijama… Bio je
majstor. Radio je to s lakoćom i neumorno. Nelogično mi je da takav
simbol života umre. Ne liči mi to na Boru i jednostavno ne vjerujem u
njegovu smrt… – rekao je Lečić pred prepunom salom Ateljea 212.

Bora Todorović umro je 7. srpnja u Beogradu u 85. godini nakon
što je nekoliko dana prije operirao slijepo crijevo, a tijekom oporavka
doživio je moždani udar i pao u komu.

Rođen 1930. u učiteljskoj obitelji u Beogradu, glumi se posvetio
nakon što je napustio studij strojarstva. Bio je u klasi s Ljubom
Tadićem kod profesora Joze Laurenčića.

Torodović je brat također slavne glumice Mire Stupice i otac glumca Srđana Todorovića i glumice Dane Todorović.

Njegov prvi kazališni angažman bio je u Beogradskom dramskom
pozorištu, ali je ubrzo sa sestrom Mirom Stupicom i njezinim tadašnjim
suprugom Bojanom Stupicom otišao u Zagreb, gdje je četiri godine radio
na sceni Hrvatskog narodnog kazališta.

Po povratku u Beograd godinama je nastupao u Ateljeu 212 i igrao uloge u najvažnijim predstavama toga teatra.

Na filmu je ostvario brojne nezaboravne uloge, prepoznatljive po
njegovom ozbiljnom izrazu lica, čak i kad su u pitanju bile komedije. I
danas se često citiraju mnoge replike koje je izgovarao kao lik u nekim
od najpopularnijih jugoslavenskih filmova: Čuvar plaže u zimskom
periodu, Nacionalna klasa, Vruć vetar, Tko to tamo peva, Maratonci trče
počasni krug, Balkanski špijun, Balkan ekspres i Dom za vješanje.

Dobitnik je najuglednijih kazališnih i filmskih nagrada.