Fantastičnu pobjedu, prvu na ATP Touru u karijeri, ostvario je Borna Gojo na turniru iz serije ATP500 u Washingtonu. Splićanin je nakon prolaska kvalifikacija nadigrao Jamesa Duckwortha (ATP 59) velikim preokretom sa 4:6, 7:6(4), 6:2. Za pobjedu je Gojo trebao malo čudo, jer Australac je kod 6:5 u drugom setu servirao za prolaz, a naš tenisač do tada nije imao niti jednu break-loptu. Ipak, Gojo je uspio, vratio je break, te u tie-breaku izveo još jedan preokret. Gubio je 1:4 i zaostatak nadoknadio sa šest poena zaredom.

Nakon takvog raspleta drugog seta, 24-godišnji Splićanin je uvjerljivo dobio set odluke, sa 6:2, iako mu je trebalo pet meč-lopti. Gojo će u 2. kolu igrati protiv Nizozemca Botica van de Zandschulpa.

Gojo je, inače, do sada bio bez pobjede na ATP Touru. Pobjeđivao je u Davis Cupu, pobjeđivao je na Grand Slam turniru (u Roland Garrosu u svibnju kad je prošao kvalifikacije i 1. kolo), te sada konačno ima i pobjedu na ATP Touru.

Dominik Mavra će sljedeću sezonu igrati za – Split! Senzacionalni transfer donedavnog kapetana Zadra odjeknut će na košarkaškim prostorima Hrvatske, jer nije baš uobičajeno da najbolji igrač jednog kluba prelazi u redove žestokog rivala. No, Mavra se zasitio Zadra u kojem je proveo tri godine i osvojio tri trofeja (prvenstvo i dva kupa), a nije htio pod svaku cijenu otići u neke strane klubove.

Mavra, koji je trenutno na pripremama reprezentacije Hrvatske i nada se da će se izboriti za dres momčadi koja će na Europsko prvenstvo, za Split je igrao vrlo kratko prije devet godina kad je u klubu bio Nikola Vujčić u potrazi za renesansom nekadašnjeg europskog diva. Na žalost, taj projekt je propao, ali sada možemo konstatirati da od povratka Vujčića kao igrača i sportskog direktora, veće ime nije potpisalo za Split. Naravno, kad govorimo o domaćim igračima, ali  nije ni previše stranaca imalo takvu reputaciju.

Mavra je prošle sezone u ABA ligi ubacivao 12,4 koševa uz 4,2 asistencije i nesumnjivo će kao playmaker imati ključnu ulogu u žutom dresu. S 28 godina je praktički u najboljim igračkim godinama. Split je povukao sjajan potez, velike zasluge pripadaju treneru Srđanu Subotiću, koji je bio začetnik ideje i vukao je u tom pravcu.

Dolaskom Mavre Split još nije kompletirao roster, nedostaje mu sigurno igrač na poziciji centra, čeka se i odluka Roka Lenija Ukića o mogućem nastavku karijere, ali sasvim je sigurno da će Žuti biti najveći favoriti u domaćim natjecanjima, te da će pokušati doći do prvog trofeja još od 2004. godine kad je osvojen Kup Krešimira Ćosića.

-  Drago mi je što sam tu. Suba i Teo su pokazali veliku želju da dođem, svidjelo mi se što žele u ovoj sezoni i to je presudilo na kraju. Nadam se da ćemo imati kvalitetnu sezonu i ostvariti sve ciljeve koji su pred nama - rekao je Mavra.

Možda nije bilo presudno, ali Mavra je u srpnju postao splitski zet. Kao što je trener Subotić zadarski zet.

Potpuno opušten uoči posljednjeg hica, s osiguranim zlatom oko vrata, Filip Mihaljević je ušao u krug i bacio kuglu do 21,88 metara. Samo šest centimetara kraće od njegovog i hrvatskog rekorda. Bio je to šlag na tortu sjajne večeri u Münchenu u kojoj je postao europski prvak i opravdao ulogu favorita s obzirom da je mjesec dana ranije na Svjetskom prvenstvu u SAD-u zauzeo šesto mjesto i pritom bio najbolji Europljanin.

- Večeras sam bacao za svoga devetomjesečnog sina, koji je kod kuće, a ovdje sam imao svoje navijače, desetak, jer moj ujak živi u Münchenu – rekao je 28-godišnjak rođen u Livnu, atletičar splitskog ASK-a za službeni portal multisportskog Europskog prvenstva.

Filip je rano preuzeo vodstvo, povećavao ga i na kraju s gotovo pola metra boljim rezultatom pobijedio ispred Srbina Armina Sinančevića (21,39) i Čeha Tomaša Staneka (21,26).

- Vrlo emotivno i vrlo teško natjecanje. Nisam mogao tražiti više od zlata i najboljeg rezultata u sezoni. Bio sam jak u glavi, znao sam što moram raditi i da moram ostati miran. Otprilike sam znao da ću se s ovom dvojicom boriti za medalje. S obzirom na status favorita osjećao sam veliki pritisak na leđima.

Za Hrvatsku je ovo 12. medalja s europskih prvenstava od osamostaljenja, sedma zlatna (Sandra Perković ih ima pet, Blanka Vlašić jedno). Ako bismo pogled bacili još malo unatrag, jedino je Luciano Sušanj osvojio zlato od atletičara kad je 1974. godine pobijedio u utrci na 800 metara.