Stručnjakinja Barbara Gilić objašnjava kad i kako početi sa sportom: ”Roditelji, dopustite djeci da izaberu između više mogućnosti”

Preporuka je da
djeca i tinejdžeri svakodnevno održavaju najmanje sat vremena tjelesne
aktivnosti, jer redovita tjelovježba poboljšava kondiciju, jača mišiće, promiče zdravu težinu i smanjuje rizik od čestih zdravstvenih
problema kasnije u životu, a poput dijabetesa i srčanih bolesti. Doktorandica
splitskog Kineziološkog fakulteta Barbara Gilić istraživala je što se tijekom
pandemije događalo s tjelesnom aktivnošću, ali i koja je uloga roditelja u
bavljenju sportom te smo rezultate saznali 
iz prve ruke. 

Proučavali ste
tjelesnu aktivnost adolescenata u vrijeme lockdowna, što biste izdvojili kao
najvažnije?

– Naša istraživanja su zabilježila da se tjelesna aktivnost adolescenata
smanjila za vrijeme lockdowna, što je zabrinjavajuće jer adolescenti i u
normalnim uvjetima imaju jako niske razine tjelesne aktivnosti. Međutim,
rezultati su nam pokazali da su adolescenti koji su se bavili sportom prije
pandemije i koji su imali bolji fitness status prije pandemije uspjeli
relativno održati razine tjelesne aktivnosti za vrijeme lockdowna. Ovo
naglašava važnost bavljenja sportom, jer kroz sport djeca i adolescenti postaju
svjesni da im je potrebna tjelesna aktivnost i bilo koji oblik vježbanja kako
bi bili zdraviji i ispunjeniji.

Što biste savjetovali roditeljima, na koji način usmjeriti dijete u sport?

– Prvo, treba
djeci omogućiti da vide i probaju nekoliko različitih sportova i da sami
odaberu što im se najviše sviđa. Najveća greška roditelja je da sami odaberu
sport za dijete i forsiraju da se razvija u tom sportu. Ako se djetetu taj
sport ne sviđa, ono će vrlo brzo odustati i možda čak i razviti averziju prema
sportu. Uz to, roditelji ”s tribina” bi trebali davati podršku djeci i kada
gube jednako kao i kada pobjeđuju. Upravo se tu razvija uživanje u tjelesnoj
aktivnosti, jer djeca nemaju pritisak rezultata i ne dolazi do razočaranja i
odustajanja nakon poraza i neuspjeha. Također, djeca, a pogotovo mlađa djeca,
često kopiraju svoje roditelje. Točnije, ako su roditelji aktivni, bave se
sportom, provode vrijeme u rekreativnim aktivnostima na otvorenom i slično,
vrlo je velika mogućnost da će djeca imitirati roditelje, razviti naviku
bavljenja nekim oblikom tjelesne aktivnosti i imati zdrav način života. Istraživanja koja smo proveli za vrijeme lockdowna su dokazala da su roditelji
doista ključni za razvoj i održavanje tjelesne aktivnosti kod djece i
adolescenata. Preciznije, rezultati su pokazali kako su adolescenti čiji su
roditelji bolje obrazovani i koji se slažu s roditeljima i obitelji (odnosno
nema obiteljskih konflikata), uspjeli održati svoje razine tjelesne aktivnosti
za vrijeme lockdowna. Ovo implicira da su obrazovaniji roditelji vjerojatno
pružili djeci informacije i podršku da se bave tjelesnom aktivnošću jer znaju
koliko je aktivnost bitna za pravilan razvoj i zdravlje djece.
 
Kako komentirate da se svaki klub bori za što više
profesionalnih sportaša, a da je amatersko bavljenje sportom zapravo samo
proforma? Moramo li svi biti usmjereni karijeri i kako promovirati bavljenje
sportom kod djece?

– Upravo u činjenici da u sportskim klubovima najveći naglasak ide na
profesionalni. a ne amaterski ili rekreativni sport, leži razlog zašto djeca
rano odustaju od sporta. Naime, brojna istraživanja su dokazala da je
najkritičnije razdoblje za odustajanje od sporta nakon trinaeste godine života.
Ovo je period tranzicije iz osnovne u srednju školu, djeca dobivaju više
školskih obaveza te trebaju birati žele li se ozbiljnije posvetiti sportu.
Stoga, ona djeca koja nisu toliko talentirana i nemaju velike natjecateljske
uspjehe u sportu često ostaju bez opcija da se nastave rekreativno baviti
željenim sportom jer je sustav usmjeren na stvaranje natjecatelja i prvaka.
Upravo ovo bi trebalo promijeniti u sportskim klubovima: djeci pružiti
mogućnost da se amaterski i rekreativno bave željenim sportom, promovirati igru
i zabavu kroz sport, a ne natjecanje i pritisak od postizanja dobrih rezultata.

Kako osigurati da svakom djetetu budu dostupne kvalitetne tjelesne
aktivnosti i sport koji su važni za zdravi razvoj i odrastanje, te da mu pritom
budu zajamčeni sigurnost i zaštita od svakog oblika nasilja?

– Trebalo bi
osigurati da kineziolozi rade s djecom od najranije dobi – već od vrtića, da se
od malena, uz motoričke sposobnosti, razvijaju empatija, ”fair play”  i
uvažavanje drugih kroz tjelesnu aktivnost i sport. Doista, upravo kvalitetni
kineziolozi bi trebali razvijati kod djece navike bavljenja tjelesnom
aktivnošću, promovirati sport i učiti djecu kako prihvatiti i pobjedu i poraz,
bez vrijeđanja i izrugivanja drugima. Nadalje, u školi bi trebalo osigurati
mogućnost da se djeca bave različitim sportovima kroz izvannastavne i izborne
aktivnosti, za što je potrebna i odgovarajuća infrastruktura. Nažalost, nema
svaka škola adekvatnu dvoranu ili sportsko igralište, što znači da često djeca
imaju dostupno samo mali broj sportova i ograničeni su za učenje različitih
kretnih struktura, koje su ključne za pravilan motorički razvoj.