Kuhar Hamid Hadžić napokon otkriva tajnu sarajevskog ćevapa

Hamid Hadžić sarajevski masterchef , bivši dugogodišnji šeh Hotela In, a danas uspješni voditelj hotela Bjelašnica  kuhanjem se bavi od one čuvene zimske olimpijade u Sarajevu. Član je brojnih svjetskih kuharskih asocijacija, a na poziv legendarnog Mira Bogdanovića postao je prije sedam godina i ambasador splitskog udruženja SKMER.

Danas postoji mnogo kuharskih natjecanja, festivala?

Mi u Bosni imamo ”Bosanski dukat” kojeg smo pokrenuli  u udruženju gastronoma. Znate, to je jedna od rijetkih asocijacija koja nema predsjednika jer sam ”skonto” da smo mi kuhari sujetni, svi oće bit predsjednici, a ovako smo svi ravnopravni.

Vi ste internacionalni kuhar, a čini se kako ipak uvijek zagovarate vašu bosansku kuhinju?

Bosnu i Hercegovinu su poharale mnoge vojske, od Turske do Austrougarske, a mi smo iz tih kuhinja izvlačili sve ono dobro, malo smo to modificirali i onda to nazvali bosanskim hahaha…Naša jela mogu jesti i oni u bolnici jer nema nigdje puno jakih zaprški, ima samo dobre baze i dobrih začina u našim jelima. 

Cijeli svijet luduje za sarajevskim ćevapima?

Ma nema tu neke velike filozofije, ali naš ćevap dobrim prije svega čini somun. To jedno 30 posto. Sam ambijent Baščaršije čini ga još 20 posto i onih pedeset je kvalitetan ćevap. Bit ću pošten prema vašim čitateljima pa vam otkriti što su me naučili stari majstori. Najvažnija je fermentacija mesa. Ako je kombinacija junetine i teletine mora biti meso na komade malo od plećke, malo od buta. Može malo i janjetine, ali tek toliko da se ona osjetiti u daljini. Meso se dva dana prije isječe na kockice, posoli i popapri i ostavi ga se da odstoji. ”Da nadođe”..Upamtite, dva dana! To je prirodni način i nemojte nikakvu sodu bikarbonu stavljati. I to je sve. Dva puta se to samelje, izvuče u ćevape. I drveni roštilj. I točka.

Po čemu je sve poznata bosanska kuhinja?

Po pljeskavicama koje se ne smiju raditi na mašinu ko burgeri, već rukom. Ona se mora pljeskati, odatle joj i ime. Samo rukom jer se u protivnom onaj zrak u njoj izbije. Treba svakako spomenuti i dolme. Dolma znači puniti. Sogan dolma je punjeni luk. Šarena dolma su punjene paprike, tikvice, rajčice. Sva ta povijest datira od Turaka. Tamo npr. gdje su na čaršiji oni kazandžije, oni što prodaju lonce, od njih je dosta toga krenulo. Oni bi došli na posao ujutro, a za to vrijeme bi njegova žena kod kuće odmah ujutro stavila kuhati jelo muža za koje se kaže da se mora dosta dugo ”ćevabiti”. Taj izraz znači vrlo polagano, nekoliko sati, pomalo neko jelo u malo vode dinstat i kuhati s puno ljubavi. Pomalo sve dodavati, ništa odjednom. I prava bosanska kuhinja se bazira na janjetini, sitnoj peradi i teletini. U povijesti nije bilo frižidera, nisu Bosanci imali kuda sa cijelom kravom pa su klali samo te sitnije životinje za jelo. 

Nezaobilazne su i vaše pite?

Preporučio bih svima koji dolaze u Sarajevo da nikad ne jedu pite po pekarama. One su  najbolje na Baščaršiji, one prave, izvorne. U takozvanim aščinicama. U prijevodu to znači kuhinja. Tamo možete probati ono što mi zovemo ”kombinaciju”. Od svega po malo. I svakako treba probati naše juhe, poznate naše čorbe od korjenastog povrća i mesa koje se povezuju sa žumanjcem i malo vrhnja. Ovo što danas dodaju brašno preprženo na maslacu sa malo temeljca (francuski velute) je nastalo zbog siromaštva. Nekadašnji begovi nisu voljeli nikakvo brašno u jelima.

Šetnju bosanskom kuhinjom moramo dovršiti slasticama?

Baklave, hurmašice, tufahije, ružice, kadaif. Ja volim tatlije. To je hurmašica punjena orasima i bademima. Svi bosanski kolači se ne peku nego se suše na 140 stupnjeva. Najvažnije ih je zaliti agdom. To je voda sa šećerom koja se polagano kuha dok se ne dobije gusta smjesa kojom se tako u pećnici osušeni kolači, zaljevaju. Ja najviše volim šampitu. No, mi kuhari inače volimo najjednostavnije stvari jer smo se svega nagledali ha, ha, ha.

Mnoge kuhinje su se transformirale prema modernijem načinu prezentacije, bosanska nije?

Nemamo mi prostora za previše promjene jer je najbolje kad se naše izvorno jelo servira u izvornim posudama (sahanima). Kad podignete taj poklopac, razveselite se kad vidite unutra jelo.

Često dolazite u naš grad, što najviše volite u Splitu pojesti?

Teleći rižot! To nitko ne može dobro spremiti kako se u Splitu sprema.