U dinarskom kraju božićni su ručak kuhali muškarci!

Kada bi se u
prošlosti na stolu našao bogat i obilan objed govorilo se da je „kao za Božić“.
Iako su današnje svakodnevne trpeze znatno bogatije ipak je za vrijeme božićnih
blagdana „na snazi“ poseban režim prehrane. Na Badnjak je post i nemrs. Post
znači da se dovoljno najesti jednom dnevno, a nemrs da se ne jede ništa mesno.
Tradicionalno se na Badnjak jede riba, najčešće bakalar. Post prestaje nakon polnoćke,
a božićni se ručak u davna vremena jeo po noći.

Božićno
vrijeme tada je počinjalo već u studenom, na Sve svete, kada su se u Splitu
pripremali bobići, na Korčuli i Hvaru lumblije (kruh sa suhim grožđem i
klinčićima), a na Dan sv. Barbare kuhale su se žitarice i sočivice.

U Poljicima
se na Badnjak jeo soparnik, a u Kaštelima se za večeru na Badnju večer na stolu
našao bijeli ili zeleni kupus s grožđicama i suhim šljivama, riba i pašurate (prženi
uštipci). Stariji bi se na Badnjak suzdržavali od jela sve do večeri i za njih
bi se reklo da cijeli dan žežinjaju.

Badnja
večera se uglavnom sastojala od ribe, bakalara, rižota od lignje ili sipe,
kupusa, cvjetače ili nekog drugog povrća, a završavala bi fritulama koje su se
najčešće radile od krumpira. Stavljale bi se grožđice i izribale jabuke i
orasi.

Bogat božićni ručak

Za razliku
od Badnjaka božićni je ručak bio svečan i bogat, a svatko se trudio da barem
taj dan na trpezi ima mesa. Tradicionalni se božićni ručak razlikuje od regije
do regije, ali zajedničko svima je da se glavno jelo sastojalo od raznih
pečenja.

U dinarskom
se kraju božićni ručak jeo po noći kada bi se ukućani vratili s polnoćke, a
kuhali su ga muškarci. Glava kuće ne bi ni išao na polnoćku već je pripremao
blagdanski objed za svoju obitelj.

Jedna od
tipičnih božićnih slastica u božićno vrijeme na širem području Splita bio je
mandulat. On je bio česta slastica koju su mladići darivali djevojkama, a po
njega se u Split dolazilo iz okolnih krajeva. Prije božićnog ručka u Splitu se
pio varenik, odnosno vruće vino u koje su se dodavali med i papar. Božićna
peciva radila su se isključivo od čistog pšeničnog brašna, bila su kružnog
oblika i imala su razne likove na sebi. U Kaštelima i Sinju je zabilježeno
blagovanje orahnjače i medenjaka, ali i Božićne torte od oraha i čokolade.

Tradicija
bogatog božićnog ručka zadržala se do današnjih dana. Svaka obitelj ima neki
svoj tradicionalni menu, ali bez obzira na to što se nađe na stolu najvažnije
je vrijeme koje provedemo u miru s obitelji.