Bušenje u Jadranu mora se razvijati kroz suživot s turizmom

Nakon dvodnevnih izlaganja na međunarodnoj TIEMS konferenciji na temu “Istraživanje nafte i plina iz podmorja; koristi, prijetnje i izazovi” i rasprava koje su iz njih proizašle, organizacijski odbor TIEMS-a, The International Emergency Management Society, Sveučilišta u Splitu, Agencije za ugljikovodike i Državne uprave za zaštitu i spašavanje, donio je sljedeće zaključke:

1.     Sveučilište i  stručna javnost trebaju se aktivno uključiti u raspravu i rad na ovom projektu predlažući najbolja rješenja za Republiku Hrvatsku s ciljem očuvanja javnog interesa.

2.     Iako u regulatornom okviru pratimo najbolje europske i svjetske prakse, još uvijek ne postoji dovoljno povjerenje u državu, time i u sposobnost sustava da pravovremeno odgovori na rizike.

3.     Hrvatske institucije na nacionalnoj i lokalnoj razini nisu spremne i ne raspolažu svim sredstvima i opremom, ali ni ljudskim kapacitetima koji će biti sposobni izvršavati i kontrolirati provođenje najviših svjetskih standarda te biti garancija sigurnosti Jadrana, što je preduvjet za početak bilo kakvih aktivnosti.

4.     Republika Hrvatska ima pozitivna iskustva i tradiciju bez ekscesa kada su u pitanju istraživanje i eksploatacija Jadrana. Kako bi se rizik od incidenata smanjio na najnižu moguću razinu potrebno je primijeniti najnovije svjetske spoznaje i prakse. Postoje države s modelima koji se mogu prilagoditi Jadranu.

5.     Uspješna realizacija ovog projekta osigurala bi značajnu ekonomsku korist i razvoj brojnih djelatnosti.

6.     Ovaj projekt ne smije ugroziti okoliš, ljudske živote niti jednu drugu gospodarsku djelatnost, a prije svega mora se razvijati kroz suživot s turizmom od kojeg prihod ostvaruje velik broj građana.

7.     Nitko od sudionika projekta nema interesa u tome da se incident dogodi, no nije dovoljno oslanjati se na sigurnosne mjere i opremu naftnih kompanija. Uz kontrolne mehanizme država mora imati vlastita sredstva i opremu uz koju će u slučaju incidenta biti spremna reagirati u najkraćem mogućem vremenu.

8.     Odustajanje od projekta ne garantira sigurnost Jadrana obzirom da su Albanija, Crna Gora i Italija također aktivni po pitanju istraživanja i eksploatacije ugljikovodika. Potrebno je osigurati monitoring i inzistirati na najvišim standardima u cijelom Jadranskom moru. Također postoje i druge aktivnosti koje ugrožavaju Jadran stoga je podizanje sustava sigurnosti na višu razinu neophodno.

9.     Kao rezultat radionice nastala je ideja da se organizirano sprovodi edukacija volontera koji bi u potencijalno najgorem slučaju izljeva nafte imali osnovnu obuku za reagiranje i suzbijanje posljedica.