Juniori Hajduka su ispisali povijest, igrat će na završnom turniru Lige prvaka mladih u Nyonu nakon što su u drami nad dramama, ruletu jedanaesteraca na
Signal Iduna Parku eliminirali Borussiju iz Dortmunda. „Bili tići“
Marijana Budimira su odigrali herojsku utakmicu i zaslužili pobjedu puno prije kraja regularnog dijela, ali nije im bilo suđeno. I kad smo se sjetili svih onih nesretnih ispadanja Hajduka u Europi, „uvijek kratki za jedan gol“, došlo nam je malo slabo, ali ovi momci očito su kovani od tvrđeg materijala nego što je itko mogao misliti.
Devet jedanaesteraca su pogodili, devet od devet, četiri (od petog do osmog) su bila sudbinska, jer bi promašaj značio poraz. I sve su to izdržali, dočekali da Borna Buljan uhvati loptu Manea, a Ante Kavelj pošalje Bijele ususret AC Milanu u polufinalu koje će se igrati 21. travnja. Usput, drugi par polufinala čine Sporting – AZ Alkmaar.
Kako god prošli u Nyonu, a nemamo razloga sumnjati da i tamo neće biti pravi, juniori su za ovu sezonu već sada nadmašili što god seniori napravili. Makar Marko Livaja i prijatelji osvoje Kup, ovo je veće od toga.
– Ja te volim, Hajduče! Šampioni! – odzvanjalo je na kultnom stadionu, nekada se zvao Westfallen, dok je Borussia bila europski prvak.
Sada europski prvak može postati i Hajduk. Nema veze što je to Liga prvaka mladih, navijački puk se srodio s ovim momcima, koji su rušili Šahtar, Manchester City i sada Borussiju Dortmund. I tko kaže da neće srušiti AC Milan? Na Final Fouru nema favorita, ali siguran sam da će se Marijan Budimir, njegov stručni stožer i igrači osjećati ugodno kad dođu u Švicarsku za mjesec dana. Spremni otići do kraja. Možda jači za Luku Vuškovića, Dominika Prpića i Rokasa Pukštasa. Iako su pokazali da se bez svih može i mora, tako je to najavio Marijan Budimir.
Igrački, Hajduk je parirao Borussiji bez problema i svaku otetu loptu u tranziciji gotovo redovito pretvarao u prilike. S druge strane, obrambeni blok je funkcionirao odlično, domaćin je rijetko prijetio, uglavnom su to bili udarci s distance. Hajdukove prilike su bile češće i konkretnije, od Jurić-Petrašila na samom startu, Brajkovića, Skoke i Vrcića, pa na kraju umalo autogol Ludwiga…
Nošeni stalnim bodrenjem s tribina više od 4000 navijača, igrali su s autoritetom, disciplinom, zanosom i vjerom. Odužilo se da bi bili nagrađeni, devet serija jedanaesteraca, devet preciznih i točnih udaraca kao da su profesionalni igrači pokera. Četiri penala nosila su poseban uteg, promašaj ili obrana značili bi eliminaciju, ali niti to ih nije sputalo. Lani su na jedanaesterce izgubili od Atletico Madrida, ovoga puta su izdržali u žrvnju i izašli kao rođeni – pobjednici!
