Proveli smo jutro sa splitskom pauk službom: “Kazne mijenjaju građane! Ali i dalje je najviše onih koji staju – na 5 minuta!”

Piše:

Nedostatak parkirnih mjesta u Splitu dobro je poznati problem i ne treba ga dodatno pojašnjavati. Nekada zbog parkinga, a većinom zbog (ne)odgovornosti, mjesta za parkiranje postanu pozicije gdje to nije dozvoljeno. Limeni ljubimci Splićana i gostiju tako završe u dvorištu pauk službe na Pujankama. Čest je to, svakodnevan prizor jer – u Splitu ništa nije nemoguće.
Gotovo 9 tisuća vozila samo je prošle godine vlasnika čekalo baš na Pujankama. Ni kazna gradskog redara, ni ona za premještanje vozila ne sprječavaju vozače da okupiraju mjesto koje im ne pripada.
– Živim u centru grada, svaki dan sam u autu ili negdje vanka u gradu tako da često naiđem na aute koji nam priječe put pa moramo riskirati spuštanjem na prometnice i slično. Naime nisu osobe u invalidskim kolicima jedine koje ispaštaju, tu su također mladi roditelji, starije osobe pa i biciklisti – govori nam invalid Stipo Margić
Stipi se život promijenio iz temelja prije 8 godina. Nakon brojnih lutanja, pregleda i posjeta doktoru dobio je dijagnozu. Boluje od jako rijetke bolesti neurološke bolesti koja veže nekoliko njih. Fridriksova ataksija nagnala ga je na život kotrljanja, kako Stipo to s entuzijazom opisuje, pa se iz dana u dan susreće s istim problemom – pravoj prometnoj borbi u invalidskim kolicima.

– Od isprika “stao sam samo minutu” pa do toga da znak pristupačnosti koristi skoro cijela obitelj pa i često nakon smrti osobe na koju znak glasi. Ta mjesta za osobe s invaliditetom su besplatna, ali ih ne koristimo zbog cijene nego jer su napravljena za lakši ulaz i izlaz u vozilo – objašnjava nam situaciju Stipo.

Samo na 5 minuta…

U borbi protiv nesavjesnih vozača pomažu im gradske službe. Radnici pauk službe svaki dan slušaju razna opravdanja, ali i uvrede. 
– Rad je težak. Uvjeti su teški – ljeti visoke temperature, a zimi kiša, nevrijeme… Često se presvlačimo po nekoliko puta, ali mi moramo raditi bez obzira na vrijeme. Zadatak se mora odraditi profesionalno – veli Duje, djelatnik splitskog pauka. Duje i Jure od jutra su na terenu.
– Tijekom ljeta je veći obujam rade. Dolaze stranci. GPS ih vodi svugdje, odnese u krivo. Nalazimo parkirana auta svugdje, najviše problema imamo u Trajektnoj luci, na plažama,… Uz naše standardne izlaske na teren nakon odobrenja prometnog redara, pomažemo i djelatnicima Čistoće i splitskog Prometa. Često ljudi ostave auto na stanicama, pored kontejnera i slično. Svi oni kažu da je to na 5 minuta, ali uvijek je to duže… – opisuje svoju radnu svakodnevnicu Jure
U desetak godina koliko su zaposleni u tvrtki ‘Split parking’, svakog tjedna dožive po nekoliko situacija u rubrici ‘vjerovali ili ne‘. 
– Na autobusnoj stanici smo prošlog tjedna slikali vozača koji se zaustavio. Dobili smo nalog za premještanje. U međuvremenu je čovjek došao i na niti jedan mu način nismo mogli objasniti kako je u krivu. Odmah je krenuo s napadima, prijetnjama… Znam te di živiš, napit ću ti se krvi… Sve je to snimao jedan prolaznik, i onda nam je dan kasnije poslao snimku mailom i kazao da mu je nevjerojatno što je doživio – kaže Duje.

– Nismo htjeli zvati policiju jer, možda glupo zvuči, već smo očvrsnuli na napade. Ali… nekad čovjek jednostavno ne može ostati hladan na sve iako želiš da sve napraviš profesionalno – upliće se Jure.

Važno je reći da, suprotno od ustaljenog razmišljanja javnosti, pauk služba izvršava zadatke prometnog redarstva koje daje nalog za premještanje vozila. 

Passat ‘u lisičinama’

U ovom poslu, nastavljaju u dahu, trebate biti psiholog jer nije rijedak slučaj da se nesavjesnom vozaču minutama treba objašnjavati zbog čega je baš njegov automobil završio na stražnjem dijelu pauka. I svjedočili smo jednoj takvoj situaciji. Malo je reći da je totalno izgubio živce mladić kada je ugledao da mu BMW ‘rese’ lisičine koje mu je postavila splitska Pauk služba, jer je bio nepropisno parkiran.
– Najgori su još ljudi koji nemaju veze ni s automobilom ni s vlasnikom automobila kojeg, primjerice, moramo premjestiti. On napravi pomutnju u cijeloj ulici – govore nam vrijedni djelatnici.
Svako vozilo prije podizanja slika se iz nekoliko kuteva, a cijeli postupak snima se kamerom koja je sastavni dio službenog odjeće svakog od djelatnika. 
– Pogotovo snimamo kad vidimo da su felge nove smije se Duje. Jer, ima i vozača koji kakve stare nevolje sa svojim ljubimcem proglase novima pa za njih optuže paukovce.
– Od kamenja, boca, jaja, krumpira, šljiva… Čak mi je u Šimićevoj ulici i pitar proletio pokraj glave – dodaje Duje i ostavlja nas u šoku. Potvrđuje tezu kako smo itekako iza brojke od 21, koja u kalendaru pokazuje broj stoljeća.
Ali…
– Splićani postaju sve bolji i bolji što se tiče prometa. Cijeli sklop su okrenule najviše kazne. Ljudi sve više paze – objašnjava.
Pa i ne kaže se uzalud da je ‘batina iz raja potekla’. Na podizanju svijesti ostalih građana o važnosti parkirnih mjesta i propisnog parkiranja svakodnevno rade u ‘Split parkingu’. No, pred njima je očito još puno posla. ‘Hoće seljak iz sela, ali neće selo iz njega‘.