Čime se to u Ruandi bavi splitska Sintaksa, najbolji mikropoduzetnik u Hrvatskoj?

Iz današnje perspektive gotovo suicidalnom se čini ideja
pokretanja privatnog posla 2008. godine. Kada međutim tvrtka (a nije riječ o
kafiću ni trgovačkom centru) opstane kroz posljednjih sedam godina, a od 2011.
godine bilježi stalan rast, kada ta ista tvrtka prije mjesec dana bude
proglašena najboljim mikropoduzetnikom za 2014. godinu u Hrvatskoj, pogotovo
ako se zna da 99 posto prometa ostvaruje izvan granica Lijepe naše, cijela
priča zaslužuje medijsku pažnju veću od fusnotice prilikom uručenja spomenute
nagrade na nedavnom XIX nacionalnom savjetovanju o gospodarstvu i poduzetništvu
u organizaciji Ministarstva poduzetništva i obrta u Zadru.

– Snaga Sintakse je u kvaliteti naših ljudi, zaposlenih: sve
redom mlade visokoškolovane osobe, diplomirani inženjeri elektrotehnike.
Nagradu smo dobili za mikropoduzetnika godine jer smo imali ispod deset zaposlenih,
dok je sad taj broj već oko 15, s time da se često mijenja, naviše, srećom.
Recimo, naša tajnica u zagrebačkom uredu završila je jezike, španjolski i
francuski, pored naravno engleskog. – samo je jedna od prednosti, vjerojatno i
ključna, tvrtke Sintaksa koju naglašava prokurist i tehnički direktor Ozren
Bego, inače docent na splitskom FESB-u, gdje studentima drži kolegije
upravo vezane za elemente automatizacije, digitalne sustave upravljanja.

Složio se naš sugovornik, dapače posebno je naglasio upravo
taj aspekt: pozvao je poduzetnike da se češće obraćaju fakultetima u potrazi za
potencijalnim zaposlenicima. Upravo u Sintaksi trenutno dva studenta rade na
pripremi dokumentacije, ali korist je obostrana – ranim uključivanjem studenata
i diplomiranih inženjera u rad tvrtke brže i lakše mladi ljudi dobiju priliku
vidjeti u praksi rezultate vlastitog znanja. Jedan od zaposlenika tvrtke je
tako šest mjeseci nakon obrane diplomskog rada već mogao otići u Rumunjsku na
“teren” i pustiti elektranu u rad samostalno. To je velika stvar za
visokotehnološke firme, dodaje Bego, posebno istaknuvši zahvalnost aktualnom
dekanu Srdjanu Podrugu i upravi FESB-a koji su posljednjih godina
prepoznali tu sinergiju gospodarstva i znanosti.

Možda smo malo ubrzali, jer zanimljiv je i “opis
posla” u Sintaksi, a pogotovo reference. Core bussines im je
automatizacija u industriji i energetici, međutim posljednjih šest godina
isprofilirali su se kao stručnjaci (bez pretjerivanja na svjetskoj razini, no o
tome malo kasnije…) na području hidroelektrana, malih (do 10 MW) i srednjih
(između 10 i 40 MW), premda imaju referenci i na velikim (preko 40 MW).
Isporučuju svu elektroopremu, projektiranje, izradu elektroormara,
programiranje sustava upravljanja sve do puštanja u pogon.

Otprilike 50 posto poslova su obavili u BiH i Makedoniji,
ali i ostali poslovi pobudili su zanimanje velikih svjetskih igrača: nikakav
problem za stručnjake iz Sintakse nije opremanje hidroelektrana u Turskoj,
Panami, Guatemali, Ruandi, Islandu, Malezija, Indonezija…

– Delegacija firme iz Francuske koja drži najveći svjetski
udio u proizvodnji turbina za male hidroelektrane posjetila nas je prije
nekoliko mjeseci, jer su bili zainteresirani vidjeti kako mi to radimo, jer smo
specifični u tom tehničkom dijelu. Početak je bio težak, bilo je teško naći
tržište te je prvi posao bila Zagradačka rijeka u BiH. Mislili smo se
orijentirati na regiju, no tada još nije bilo tržišta, a bilo je i problema s
naplatom. Velika promjena nastupila prije tri godine reorganizacijom kada je u
firmu došao Petar Jelinčić – podijelili smo posao na tehnički segment kojeg
obavljamo u splitskom uredu, razvoj sustava upravljanja, programiranjem te
zagrebački ured koji vodi projekte, izradu projektne dokumentacije i prodaju.
Petar je generalni direktor i partner, a poslovanje se trenutno odvija u dva
pravca. Direktno s kupcima, odnosno investitorima u postrojenja, te prodajom
elektroopreme u Europi firmama koje proizvode turbine. Od pet-šest najvećih
svjetskih firmi na tom polju, mi poslujemo s tri ili četiri, jako smo
zadovoljni tim dijelom. – ne bez doze ponosa govori nam tehnički direktor Bego.

Naravno, i u ovoj tržišnoj niši postoji konkurencija Kineza,
no u Sintaksi su od samog početka željeli izbjeći bilo kakve
“neugodnosti” s poslovnim partnerima.

– Hidroelektrane se grade za 20-30 godina eksploatacije i
što vam dugoročno donosi novac. Ako vi kupite nekvalitetnu opremu tu može
stvoriti ozbiljne probleme za godinu, dvije, a doista se ne isplati, ni
investitorima, a niti nama jer se reputacija gradi temeljitim pristupom poslu.
U naša postrojenja ugrađujemo samo najkvalitetniju opremu. Iza jednog Siemensa
stoji ime, gotovo da se prodaje i samo zbog toga, dok nas jedino zadovoljan
kupac može preporučiti te se tako možemo razvijati…

Na pitanje o tome kako je uopće došlo do
“fokusiranja” na inozemna tržišta, pogotovo u nekim, za naše pojmove
“egzotičnim” zemljama, naš sugovornik ima prilično logičan i
jednostavan odgovor.

– Percepcija hidropotencijala u energetici je kod nas čini
mi se pogrešna. Nemamo mi toliko hidropotencijala koliko ima Crna Gora, BiH ili
Makedonija. Možda se kod nas mogu graditi mikroelektrane, snage oko 100 kW, no
zakonska regulativa je jako problematična, procedura za ishoditi sve dozvole i
zato nema ozbiljnih projekata. Imate puno instanci koje vas mogu zaustaviti:
vodno gospodarenje, spoj na električnu mrežu, zaštita okoliša, zaštita
arheoloških spomenika, “stotinu” dozvola trebate što nije baš
jednostavno… Puno je praktičnih problema, morate biti vrlo uporni i entuzijastični.

U drugim zemljama su se odlučili, recimo strateški, ulaziti
u takve projekte, u Makedoniji je izgrađeno jako puno takvih elektrana, preko
50-60, a mi smo isporučili opremu za više od 25. Vlada objavi tender, najbolji
ponuđač se izabere i ima maksimalnu podršku države, naravno ako zadovolji sve
uvjete, da polog,… Crna Gora se prije godinu i pol otvorila u tom pogledu,
izgradili su do sada pet, šest hidroelektrana, za sve smo mi isporučili opremu.
U BiH je regulativna problematična, nestabilna, jako brzo se mijenja. –
iskustva u drugim, susjednim državama podijelio je s nama prokurist Sintakse.

Bilo je inače dovoljno provesti i sat vremena u splitskom
uredu da se stekne apsolutno pozitivan dojam odnosa zaposlenika prema firmi i
kolegama . Opuštena atmosfera nije prisutne omela u obavljanju posla,
zajednički “marendin” je također uobičajen, a pregledavanje arhivskih
fotografija s terena svjedoči i kako se u najkompliciranijim situacijama nađe
vremena za kvalitetne “pošalice”…