I tako je krenula još jedna izborna utrka u kojoj će se argumenti i činjenice izgubiti u decibelima predizborne galame baš kao i programi drugih kandidata koji će teško doprijeti do birača, pogotovo sada kad je Puljak, na zadovoljstvo HDZ-a, politički polarizirao Split. To je upravo situacija kakvu su priželjkivali nakon što ih je njegov manevar s podnošenjem ostavke stavio pred svršen čin.
Prisiljeni na izbor kandidata izvan stranačkog bazena, što je uvijek osjetljiva tema kad je u pitanju konzervativni HDZ, Puljkova mantra (Mi ili oni!) došla im je kao naručena. Nije da su mogli birati, no bilo bi im znatno teže da se Puljak nije posvađao s dojučerašnjim saveznicima kojima sada želi oduzeti “autorska prava” na difamaciju kompletnog HDZ-a.
Doduše, teško da bi splitska ljevica i Most podržali bilo kakvu poslijeizbornu kombinaciju koja bi uključivala HDZ. Puljak to zna, ali time ništa ne dobiva. Zato i plaši ljevicu HDZ-ovim povratkom na vlast, predstavljajući sebe prvom i zadnjom crtom obrane protiv korupcije, kriminala i nepotizma. Cilj je privući birače donedavnih “programskih partnera”, koje treba politički marginilizirati te dovesti u situaciju ovisnosti o njegovoj političkoj volji, a ne obratno.
Isto radi i HDZ koji se, u pokušaju mobilizacije svoga biračkog tijela, služi istom mantrom. Riječju, situacija je “ili-ili”. Okrenete li leđa Đogašu, otvorili ste vrata Puljku, a onda je kasno za plakanje. Slična poruka upućena je i splitskoj desnici: “Glas za Keruma, glas je za obitelj Puljak”.
Jednom davno, prije petnaest godina, u kampanji za parlamentarne izbore, tadašnji predsjednik HDZ-a Ivo Sanader politički je uništio HSP poručivši desnici da je svaki glas za pravaše glas za SDP. I oni su mu povjerovali. HDZ je dobio izbore, a HSP, koji je do tada imao šest saborskih mandata, pao je na jednog zastupnika. Neovisno o tome tko je izgovara, takva zvučna parola uvijek padne na plodno tlo, pogotovo ako je politički teren do kraja ispolitiziran i podijeljen kao što je slučaj u Splitu.
Kad se sve zbroji i oduzme, Puljkova taktika, koju je prigrlio i HDZ, značajno će umanjiti izborne šanse slabijim igračima na ljevici čiji birači toliko zaziru od HDZ-a da bi prihvatili i “crnog vraga” samo da ta stranka ne dođe na vlast. Isto vrijedi i za desnicu.
I Puljak i HDZ imaju, dakle, isti cilj i na njemu predano rade. Prvi se možda malo preračunao jer je u izbornu avanturu krenuo uvjeren da će mu protukandidat biti Vice Mihanović ili netko iz prvog stranačkog ešalona. Ipak, kad je izbor pao na Đogaša, Puljak se nije dao smesti. Kampanju je nastavio u istom tonu, proglasivši svoga protukandidata smokvinim listom za prikrivanje “HDZ-ovih opačina”. I sve se opet vratilo na onu “mi ili oni”. O gradskim projektima i komunalnim problemima više nitko ne govori, a ako i govori, poput SDP-ova Davora Matijevića, te se poruke izgube u predizbornoj kakofoniji koja dolazi iz Puljkova i HDZ-ova stožera. Ili, tko će se još uhvatiti za ono što kaže Mostov Josip Markotić koji poručuje biračima da između dva zla (Puljka i HDZ-a) izaberu treći put?
Može Kerum zdvajati koliko hoće, i nije daleko od istine, no činjenica je da se kampanja, koja još nije službeno ni počela, svela na samo dva igrača. Tko će prvi protrčati kroz cilj, znat će se 26. lipnja, a do tada ostaje tek (slabašna) nada da se birači neće dati preveslati i uvesti u predizborno kolo osmišljeno u PR stožerima glavnih favorita.