Održana tribina stambene politike: Čiji je tvoj stan?

Čiji je tvoj stan? Je li bakin ili bankin? Dugujete li za stan?  Čitav niz ovakvih
pitanja i odgovora ponudila je sinoć održana tribina Stambene politike.

Stranka Pametno
organizirala je još jednu javnu tribinu, u okviru ciklusa Naš GUP 6/7, na kojoj su zagrebački
arhitekti Iva Ivas i Luka Korlaet pojasnili zainteresiranoj publici što je to POS te kako riješiti
osnovno egzistencijalno pitanje – stambeno pitanje.

Iva je, kao nominirana arhitektica za nagradu udruženja arhitekata za POS u Mokošici, govorila o
tom vrlo uspješnom POS-u – stambenim zgradama mediteranskog izgleda i velike gustoće
stanovanja, u kojima su stanovi dovedeni do maksimalnog luksuza koliko je to bilo moguće.

– Standardi gradnje vodili su računa o potrebnoj veličini prostorija, o orijentaciji i funkcionalnom
zajedničkom prostoru, što je razlika u odnosu na praksu privatnih investitora – rekla je Iva u izlaganju o
modelu POS-a te naglasila

– Stambeno je pitanje osnovno ljudsko pravo, i iako hrvatski Ustav to nije
jasno definirao, država bi trebala voditi brigu o stanovanju svojih građana.

Luka Korlaet, docent na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu i dugogodišnji istraživač modela
POS-a, iznio je primjere iz Nizozemske i Austrije gdje postoje sustavi dugogodišnjeg najma
državnih stanova, a infrastruktura razvojem prati potrebe stanovništva.

– Model POS-a nije idealan, ali ga je moguće poboljšati – istaknuo je Luka te dodao
– Moguće je
osnivanje stambenih zadruga nasuprot centraliziranom upravljanju kao i najamni sustav u
kombinaciji s kreditnim; da se dugogodišnji najam prizna kao već otplaćene rate kredita i slično.
U Hrvatskoj se, na žalost, istaknuli su predavači, zbog pada platežne moći mijenjao i standard
propisa POS-a pa danas svjedočimo velikom broju soba u stanovima sa što manjim brojem
kvadrata – rekao je Korlaet.

Hrvatski POS, posebice ovaj u Splitu, također ne prati zakonska obveza riješene
infrastrukture – da brojne mlade obitelji imaju osiguranu školu ili vrtić blizu zgrade u koju su
doselili, što je uobičajeno u inozemstvu. To je dio drugih prostornih planova zbog čega se na tribini
nametnuo jednostavan zaključak – samo sustavim i dugoročnim planiranjem jedinice državne i
lokalne samouprave mogu brinuti o svojim građanima, da brže i jeftinije dođu do stana u kojem
mogu kvalitetno živjeti sa svojom obitelji.