INTERVJU Anamaria Rošin: Učinit ćemo da Milna poslovno živi 12, a ne samo 6 mjeseci u godini!

O tome kako misli pridobiti ostale glasače da glasuju baš za
nju, ali i kako vidi razvoj Milne koji je posljednjih godina vidno posustao,
razgovarali smo s Anamarijom Rošin. Ona je u otvorenom razgovoru iznijela niz
ideja, programa i projekata o tome kako misli oživjeti Milnu i učvrstiti joj
poziciju kao jakog turističkog, nautičkog i ribarskog mjesta.

Kako komentirate činjenicu da ste vi kao HDZ-ova
kandidatkinja i stranka kojoj pripadate nakon 18 godina osvojila najviše
glasova u Milni, u kojoj je dosad najviše puta slavio SDP?

– Ovo nam je doista od 1997. godine najbolji rezultat na
lokalnim izborima i osobno sam na to iznimno ponosna. Sigurna sam da bi bio još
i bolji, kad je lista u pitanju, da smo na vrijeme počeli oporavak općinske
organizacije, neizglasavanje proračuna ipak nas je donekle zateklo. Nakon niza  neuspjeha i godina frustracija, trebalo je
vratiti povjerenje i entuzijazam članstva, okupiti se, pomiriti neke međusobne
nesuglasice, potaknuti nove, mlade ljude na aktivan rad u stranci. Vjerujem
kako se ipak ponovno pomalo vraća onaj osjećaj zajedništva, bez čega ni ne može
biti pozitivnih rezultata ni u čemu. A ovakav rezultat dodatni je podstrek da
nakon izbora nastavimo s time još predanije.

Prvo završiti izgradnju kanalizacije

Sa skoro dvostruko više glasova pred  SDP-ovim kandidatom Franom Lozićem ulazite u
drugi krug izbora. Ipak, i trećeplasirana, Katica Buzolić, kandidatkinja grupe
birača, dobila je tek tri glasa manje od Lozića. Kako mislite uvjeriti njene i
ostale glasače da gasuju baš za Vas?

– Njezina kampanja temeljila se upravo na zalaganju za
promjene, a i sama je bila članica Općinskog vijeća koja je “rušila”
proračun, dakle i samog, tada načelnika, Franu Lozića. Svjesna sam da je
određeni broj glasova dobila i od onih koji su tražili promjene ali im je bilo
teško glasati za kandidatkinju HDZ-a. Međutim, sada je drugi krug i puno je ozbiljnija
odgovornost birača. Uvjerena sam kako je svima jasno da u pitanju nije
stranačko rivalstvo niti svjetonazorska pripadnost, već želimo li drugačiji,
novi smjer, odnosno, konačno uhvatiti vjetar u jedra naše Općine ili ćemo opet
pristati biti nasukani negdje u plićaku, Bogu iza leđa. Dakle, sigurna sam da
će i birači Katije Buzolić, kao i birači ostalih kandidata, ako su iskreno
glasali za promjene, to potvrditi i u nedjelju, 22. ožujka.

Prednost nad kandidatom Lozićem, naravno da mi laska, zahvalna
sam neizmjerno na svakom od 223 glasa, pogotovo što u Milni nemam bliže
rodbine. Dakle, svaki je zaslužen, čist ko suza, dokaz da sam prepoznata po
svome dosadašnjem radu. Međutim, nema opuštanja. I dalje ću, kao i u prvom
krugu, nastojati predstaviti se osobno svakom domaćinstvu naše Općine. Jest da
mi je plan, priznajem, malo preambiciozan s obzirom na raspoloživo vrijeme, ali
nema veze, što ne uspijem obići do izbora, nastavit ću poslije! Kao načelnica,
naravno!

Koji su, po Vama, glavni razvojni projekti za prosperitet
Milne?

– Pa prvo i osnovno naći napokon rješenje za završiti
izgradnju kanalizacije. Nema više “sad će, sutra će, ne može zbog ovoga i
onoga”, i tako već desetljećima. Zapravo, nitko ni ne zna točno što je s
tim, zašto je stalo. Svak ima svoju verziju. Uključujući i bivšeg načelnika, a
sadašnjeg protukandidata. Al ni od njega do sada razumljivog i shvatljivog
odgovora. A milnarska vala nije baš ugodnog mirisa, ljeti pogotovo. Kako bez
kanalizacije u 21. stoljeću i pomislit na ikakve druge razvojne projekte?!

Valjalo bi i pojačati vodoopskrbni sustav, koji ni sada već
ne može zadovoljiti potrebe Općine, potom dovesti rasvjetu u svaku kalu,
urediti još neuređene prilaze kućama i puteve, održavati naselja čistim i
urednim, ali i sigurnim, naći rješenje za rad vrtića iza 13 sati, urediti
školska i dječja igrališta, osigurati starijoj populaciji brigu ali i
razbibrigu, ukratko, na svaki mogući način podići životni standard sadašnjeg
stanovništva. To bi bio prioritet. Za ostale, osobito gospodarske razvojne
projekte, preduvijet je odgovor na pitanja “Kakvu Milnu želimo?” i
“Koji je potencijal Ložišća, Bobovišća, Bobovišća na moru,
Podhuma?”… Bez vizije, a onda i provedive strategije, sve ostalo je
nabadanje i čista improvizacija, što je do sada, uostalom, i bilo pravilo,
nažalost. Osobno vjerujem u ovaj naš kraj kao sjajan za podizanje obitelji i
miran, kvalitetan i ispunjen život tijekom cijele godine.

Ali, da bi se to
ostvarilo, ipak se politika treba prvo i dobro posavjetovati sa strukom –
ekonomskom, sociološkom, urbanističkom i nizom drugih – kako bi učinkovito i
komplementarno upregli sveukupne Bogom nam dane prednosti u svrhu daljnjeg
razvoja.

Moramo deblokirati općinski račun

Međutim, jedan od preduvjeta razvoja je i deblokiranje
općinskog računa? Riječ je o 10 milijuna kuna teškoj ovrsi od strane tvrtke
“Hansen Dalmatico” zbog slučaja “Češki kamp”. Kako to
mislite riješiti?

– Sigurno ne lako i ne odmah. Ali odmah treba osnovati tim
novih ljudi, stručnih, naravno, koji bi ponovno pročešljao cijeli slučaj,
sagledao ga “novim očima”- mislim na ovrhu, naravno, ne na pretodni
dio priče, zbog kojeg je bivši načelnik, a sada moj protukandidat, i osuđen,
doduše nepravomoćno, na zatvorsku kaznu – i treba čim prije sjesti s
ovrhoviteljem i razgovarati. Ne vjerujem baš da je njima u interesu blokirati
nas unedogled i naplaćivati se mrvicu po mrvicu. Možda pristanu dati nam s
vremena na vrijeme mogućnost da se oporavimo, realiziramo pokoji projekt koji
bi jamčio veće prihode Općini, a time i njima bržu otplatu. A i nije samo ova
blokada problem, tko zna šta nas sve čeka iza kantuna.

Jer, prvi zadatak je napraviti potpunu inventuru stanja u
Općini. Ne samo financija, već i potpisanih ugovora, sudskih postupaka,
materjalne i nematerjalne imovine, neizvršenih zahtjeva i molbi građana… Sve
to nije se radilo od 2001., s obzirom da je od tada uglavnom bio isti načelnik,
sam sebi je predavao vlast. Transparentnost i javnost u poslovanju općinske
uprave, otvorenost, dostupnost i neposredan dijalog s mještanima jedini je
jamac boljitku zajednice! Toga do sada nije bilo, a ako postanem načelnica to
će biti moj “modus operandi”!

Međutim, nemali broj važnih razvojnih projekata moguće je
realizirati i kroz ustanove i poduzeća u vlasništvu Općine, kao i kroz općinsku
Turističku zajednicu. I udruge mogu doprinijeti svojim projektima financiranim iz
drugih izvora. Nije baš sve tako crno i nemoguće.

Postat ćemo rado posjećena nautička luka

Milna je poznata prije svega kao turističko mjesto. Tu su
i dvije marine. Zadovoljavaju li one potrebe nautičara ili i tu ima mjesta za
napredak?

– Tu je i suha marina predviđena novim izmjenama općinskog
prostornog plana, na području bivše tvornice, popularno, “Kanarije”,
tu su i sidrišta u uvalama Lučice i Smrčeva i u Bobovišću na moru, dakle,
prirodni put našeg kraja je prema razvoju nautičkog turizma. Ali, osobno mislim
ne samo u prihvatu i u prolazu, a pogotovo ne samo slučajno, zbog lošeg vremena
na primjer. Sve preduvjete imamo kako bismo bili ciljana luka, rado posjećena
i, za brojne, matična. Kako to postići, na koji način i u kojoj mjeri, opet
treba pitati one koji nešto više znaju o tome. S druge pak strane, ne smije
doći do sudaranja razvoja nautičkog turizma i apartmanskog, obiteljskog i
avanturističkog, – s hotelskim na našem području još uvijek nema sreće, –
dakle, i u tom sektoru čeka puno posla.

Za stol treba sjesti i sve ugostitelje, saslušati i njihove
primjedbe i prijedloge. Pridružiti im i obiteljska poljoprivredna gospodarstva
kako bi se i ona uključila u turističku ponudu svojim proizvodima, a i svu
nekolicinu ribara koliko ih je još uspjelo opstati u Milni. Rezultat takovih
udruživanja i bistrenja ideja kroz rasprave, trebaju biti razvojni programi,
osmišljeni kao poticaj svim zainteresiranim poslovnim subjektima, od obrta,
odnosno malog i srednjeg gospodarstva do većih firmi, sa ciljem, – i tome se
moramo potpuno posvetiti,  da Milna
poslovno živi 12, a ne samo 6 mjeseci u godini!

Kako u tom smislu, dakle kao turističke destinacije, ali
i općenito, ocjenjujete prometnu povezanost Milne s ostalim mjestima, prije
svega s Gradom Supetrom?

– Sva povezanost Milne sa svijetom, javnim prijevozom, je
preko Supetra, koji je naš administrativni i zdrastveni otočki centar. I s
ostalim mjestima na otoku, ali i s kopnom, sa Splitom, na koji smo također
upućeni u rješavanju niza potreba. A to za mještane Milne znači pola sata
autobusom pa 50 minuta trajektom, u jednom pravcu. I bez obzira šta obavljao,
moraš stići do trajekta u 14.15 sati iz Splita jer je zadnji autobus u 15.25 iz
Supetra. Jednodnevni posjet Milni moguć je jedino petkom, kada su autobusne
veze sve do posljednjeg trajekta za Split u 22.45 sati. Ali, recimo ipak, da je
takva povezanost, za domaće stanovništvo, relativno pristojna.

Dvije godine smo bez katamarana, vratit ćemo ga

Međutim, ono što Milnarane više ljuti jest što imamo novo
katamaransko pristanište, koje je izgradila splitsko-dalmatinska Lučka uprava,
što svaka brzobrodska veza sa srednjodalmatinskim otocima prolazi pored Milne,
što nam je čak državnom koncesijom i stavljena na raspolaganje veza Split –
Rogač, ali mi od ljeta 2013., još uvijek, zahvaljujući pregovaračkim
sposobnostima bivšeg načelnika, nemamo svoj katamaran. Od tada je Milna posebno
i primjetno dodatno klonula. I za to treba žurno iznaći rješenje.

Ravnateljica ste Centra za kulturu Milna. Jesu li
kulturna događanja, koncerti, izložbe, adekvatno uključeni u turističku ponudu
mjesta?

– Jedna od osnovnih zadaća Centra za kulturu Milna je da
kulturna događanja budu adekvatno česta u prvom redu zimi, da potiče
stvaralaštvo i kulturni amaterizam domaćih udruga i pojedinaca, održava i
njeguje tradicionalne pučke običaje, podiže svijest lokalnog stanovništva o
kulturnoj baštini našega kraja. Ako je društveni i kulturni život dinamičan
zimi, ako u njemu sudjeluju i kreiraju ga domaći ljudi, onda je to istodobno i
proizvod u svrhu turističke ponude. I to autentičan, izvoran, kojeg je onda
lako nadograditi sa sadržajima za istančanije i probranije umjetničke ukuse.

Bez lažne skromnosti, jer u tome nisam jedina zaslužna, ali
držim da mogu biti prezadovoljna s dosadašnjim razvojnim tijekom Centra. A tek
nam je treća godina postojanja i još je puno planiranih, lijepih projekata pred
nama.

I za kraj, HDZ je u Općinskom vijeću dobio najviše
mandata, 3, SDP i NL Katice Buzolić po 2, HSS, HNS, NL Antonija Restovića i
A-HSP po jedan. Za nesmetan rad načelnika nužna je stabilnost Vijeća. Kakvu,
ako postanete načelnica, predviđate raspodjelu mandata na poziciji i opoziciji?

– HDZ je, dakle, ne samo ja kao kandidatkinja za načelnicu,
već i kandidacijska lista za Općinsko vijeće, koju sam predvodila, ovim
izborima pristupio poručujući “Misto na prvo misto”. Nadam se žarko kako
će se pod istim geslom, i u skladu s njim, konstituirati i raditi i Općinsko
vijeće.