Zadnjem Napoleonovom konju udahnut novi život

Posjetitelji Vojnog muzeja u Parizu ovih dana mogu vidjeti pravu rijetkost, dvoje stručnjaka koji pažljivo rade na bijelom pastuhu – prepariranom Napoleonovom konju koji je imao buran život usporediv s njegovim gospodarom.

Arapski pastuh Vizir, poklon turskog sultana Napoleonu 1802. godine, na bedru ima vidljiv žig sa slovom N i carskom krunom.

Dvjesto godina pošto je svoga gospodara nosio u pobjede protiv Prusa i Rusa, Vizir nije u dobrom stanju.

– Jako je oštećen – kaže preparatorica Yveline Huguet dok pažljivo puni pukotine na njegovim prsima.

Obnova će trajati četiri tjedna i uključuje popravak razderotina i rupa na prepariranoj životinji.

– Bez obzira radi li se o Napolenovom konju ili nekom drugom, proces prepariranja je jednak. Ono što jest jedinstveno je povijesni aspekt ovog posla. Divno je biti dio ovog procesa – govori Huguet.

Najdraži Napoleonov konj, koji je svjedočio brojnim pobjedama slavnog vojskovođe, svog je gospodara pratio u izgnanstvo na Elbu 1814. godine.

Kad se Napolen vratio u Francusku, vratio se i Vizir, ali je bio prestar za bitke i pošteđen je sudjelovanja u porazu kod Waterlooa.

Vizir je u Engleskoj ponovo napunjen i 1843. izložen u prirodoslovnom muzeju u Manchesteru

Poslije Napoleonova pada o njemu se brinuo Leon Chanlaire, časnik carske konjušnice. Napoleon umire 1821. na Svetoj Heleni, a Vizir ugiba pet godina poslije, u dobi od 33 godine.

Chanlaire ga je dao preparirati, ali se u uzavrelim godinama poslije propasti burbonske dinastije zabrinuo da bi se netko od revolucionara mogao osvetiti na Napoleonovom konju. Stoga ga je poslao na čuvanje Williamu Clarku, Englezu koji je živio u sjevernoj Francuskoj.

Clark ga je 1839. godine prokrijumčario u Englesku, ali ga je prije morao “ispuhati” kako bi ga neopaženo prebacio brodom preko La Manchea.

Vizir je u Engleskoj ponovo napunjen i 1843. izložen u prirodoslovnom muzeju u Manchesteru. U Francusku je vraćen 1868. kad je na vlasti bio Bonaparteov nećak Napoleon III.

Prusi su Napoleona III. zbacili dvije godine poslije, a Vizir je završio u skladištu u Louvreu gdje je iduća tri desetljeća skupljao prašinu.

Početkom 20. stoljeća konj je našao svoje mjesto u Vojnom muzeju, par koraka od Napeoleonova počivališta u Domu invalida.

– Obojica su završila u Engleskoj, jedan na Svetoj Heleni, drugi u Manchesteru… I onda su se ponovo našli, gospodar i njegov konj, Napoleon i njegov najstariji drug, blizu jedan drugog – rekao je kustos Vojnog muzeja Gregory Spourdos.