Za sportaša je najteže odlučiti da je kraj. Posebno kod vrhunskih, kod kojih je sport gotovo utkan u svaki dio njihova bića. Spartanski život, krv, znoj i suze, putovanja, pripreme… I ozljede su dio toga, naporni treninzi, odricanje, piše 24sata.hr.

Ali nema ljepšeg osjećaja kad ti sudac uzme ruku i digne je u zrak. 

To je rekao Mirko Filipović (43), koji se malo po malo sprema za kraj karijere.

Cro Cop nakon borbe protiv Japanca Kosake planira odraditi još jedan meč pa 2018. godine protiv pobjednika Rizina zaključiti velebnu karijeru kao jedan od najvećih boraca u povijesti slobodne borbe.

Trenirao u šupi koja je bila napola svinjac

Svjestan je i on da je kraj blizu, a mi ćemo se prisjetiti kako je sve počelo, u maloj šupi u rodnoj Privlaci desetak kilometara od Vinkovaca gdje je desetogodišnji dječak Mirko tražio tatu Žarka da mu napravi utege.

– Bio sam živahan dječak. Prve utege tata mi je napravio od pružnih šina, s 12 godina već sam radio zgibove i druge vježbe s vlastitom težinom. Sve to u garaži koja je bila napola svinjac jer je u sredini bio zid koji odvaja svinje od mjesta gdje je bila garaža. Znalo je biti i nanosa snijega jer je dio gdje sam trenirao bio otvoren.

– Tata bi me znao u 11 navečer doći upozoriti da je bilo dosta udaranja po vreći i radu s utezima. Nije tada bilo pravih vreća pa mi ju je tata napravio od šatorskog krila. Toliko sam udarao po njoj da smo je morali stalno nositi čovjeku u Vinkovce da je popravi – ispričao je Mirko za Večernji list.

Van Damme ga zaludio

Stavio je kasetu, odgledao borbu Franka Duxa i Chong Lija, vjerojatno nekoliko puta i odlučio:

‘To je to, idem se baviti borilačkim sportom’

Krvavi sport ime je filma koji je bio hit krajem 80-ih i u kojem Jean Claude Van Damme osvaja turnir protiv dosad neporaženog šampiona Chong Lija kojeg je glumio Bolo Yeung.

– Kad sam prvi put pogledao film, dobio sam snažnu volju da odem trenirati neki borilački sport. Imao sam 16 godina kad sam otišao u tae-kwon-do klub u Vinkovce.

Uh, kako su me ispeglali na treningu…

Odradio sam tek nekoliko treninga jer je počinjao rat. No dobro su me ispeglali, bila je to starija ekipa, a u klubu se radio i kickboks pa sam toliko dobio po nogama da se toga i danas sjećam – dodao je Mirko, koji se i sam ozljeđivao kako bi reprizirao kultnu scenu iz omiljenog filma u kojoj Van Damme radi špagu.

– Radio sam je na silu pa sam ozlijedio prepone. Morao sam mirovati pola godine. No sad je mogu napraviti kad hoću – kaže Mirko.

Osnovnu školu završio je 1989. u Privlaci, upisao je gimnaziju u Vinkovcima. Za vrijeme Domovinskog rata završio je treći razred u Varaždinu, a četvrti u Vinkovcima gdje je 1993. godine maturirao s vrlo dobrim. 

Nakon završene gimnazije odlazi u Zagreb gdje upisuje policijsku akademiju. U to je vrijeme trenirao razne borilačke vještine, boks, karate… Nakon završene policijske akademije postao je član antiterorističke jedinice Lučko. 

No sport i ljubav prema borilačkim vještinama su prevladali pa 2000. godine sporazumnim ugovorom odlazi iz MUP-a i prelazi u profesionalne borilačke vode.

Imao je 21 godinu kad je šokirao borilački svijet pobijedivši Jeromea Le Bannera, koji je nekoliko mjeseci prije toga bio u finalu K-1 Grand Prixa.

– Uoči te borbe imao sam dva meča, jedan u savate boksu i jedan sparing u boksu protiv dečka od dva metra, državnog prvaka. I danas mi je teško povjerovati da sam se usudio u ring protiv Le Bannera i to pred 20.000 ljudi u Yokohama Areni. Kad sam ušao u dvoranu, izgubio sam se – ispričao je Mirko za Večernji.

Samo dva mjeseca kasnije bio je u četvrtfinalu K-1 Grand Prixa.

Nasuprot njemu bio je Ernesto Hoost, jedan od najvećih K-1 boraca svih vremena. Hoost je uvjerljivo slavio izudaravši Mirka po nogama. Malo je koji borac tada mogao braniti te strašne Hoostove low kickove. 

Idemo na boks

Tada je uslijedila pauza koju je Mirko iskoristio posvetivši se amaterskom boksu. Bio je prvak države u teškoj kategoriji i to znanje u boksu kasnije će se ispostaviti kao jedan od ključnih faktora uspjeha.

Naravno, uz patentirani udarac lijevom nogom u glavu koji je toliko izvježbao da ga može izvoditi žmirećki. I poput Robbena koji uvijek ide lijevo, Cro Copovi protivnici znali su da će potegnuti taj lijevi high kick, ali nije im to pomoglo.

No Mirko je tražio nove izazove, a najveći je bio – slobodna borba.

Kako će se kickboksač snaći u ringu po pravilima slobodne borbe? Recimo samo da izgledi nisu baš bili na strani Mirka kad je ušao u ring protiv Kazujukija Fujite u premijernom nastupu u MMA-u. Bilo je to 2001. godine.

Borba je počela pa završila nakon 39 sekundi. Fujita je nasrnuo na Mirka, ali dočekalo ga je njegovo koljeno i sudac je morao prekinuti borbu. Velika pobjeda, senzacionalna.

I tu je počela njegova MMA karijera.

Nanizao je sedam pobjeda, potom je imao najveći ispit karijere, borba s Minotaurom.

Mirko i Brazilac tada su, uz Fjodora, smatrani najboljim borcima na svijetu. Filipović je demolirao Minotaura u 1. rundi, ali trenutak nepažnje i jiu-jitsu neiskustva, bili su dovoljni za prvi poraz u slobodnoj borbi. 

Samo par mjeseci kasnije doživio je težak, iznenađujući nokaut od Kevina Randlemana. Amerikancu je vratio dvije i pol godine kasnije gušenjem, a prije njega je svladao i Josha Barnetta. 

Tata, ovo je za tebe

Slijedio je epski dvoboj s Fjodorom Jemjeljanenkom za Prideov pojas.

Fjodor je slavio, ali je nakon borbe rekao da mu je to bio najteži meč u karijeri.

U rujnu 2006. godine, na svoj rođendan, osvojio je Pride Grand Prix. 

Minowa i Yoshida padali su u uvodnoj rundi, a toliko je izdržao i ‘poznanik’ Silva. Lijevi high-kick poslao ga je na spavanje! U finalu ga je čekao još jedan stari prijatelj, Barnett, ali ni on nije imao baš nikakve šanse.

Dok su mu stavljali pojas oko struka, zaplakao je. 

– Jako mi je žao što otac nije doživio moj najveći uspjeh. Ovo je za njega – rekao je tada Mirko.

U Zagrebu je osvojio K-1 Grand Prix 2013. godine, a tri godine kasnije ponovno je podigao ruke u Saitama Areni osvojivši Rizin Grand Prix.

Vratio se

Mirko je na Staru godinu 2016. dokazao sebi i drugima da je pravi šampion. I ono što je možda najljepše od svega, došao je kući svojoj obitelji, svojoj ženi i djeci – žapcima, kako od milja naziva svoja dva sina – kao pobjednik. 

Tada je izgledao kao čovjek koji više nema motiva, kao da mu je borilački plamen došao do vrhunca i počinje se gasiti. Koljeno je bilo u katastrofalnom stanju, najavio je da je to kraj. Ali nova terapija dala mu je nadu i vratio se.

U 44. godini života prošao je još jedne pripreme i vratio se onomu što voli najviše. Kad će se oprostiti? Pa kao da je to bitno! Hrvatska ima jednog od najvećih boraca u povijesti MMA-a, a najveći problem nam je kad će u mirovinu.

Više pročitajte na 24sata.hr