Hoće li Hrvatska ostati bez kulena? Već deset godina nema dovoljno domaće svinjetine

Hoće li Hrvatska ostati bez dovoljno svinjetine za
proizvodnju poznatog suhomesnatog specijaliteta, slavonskog ili baranjskog
kulena? Na ovo gotovo retoričko pitanje kojim se prošlih dana zabavljaju neki
mediji zbog pojave afričke kuge u Vukovarsko-srijemskoj županiji isti odgovor
će vam dati stručnjaci, veterinari i svinjogojci, piše Jutarnji list. 

Da, proizvođači kulena, pršuta, šunke, kobasica i slanine
mogli bi ostati bez dovoljno domaće svinjetine iz jednostavnog razloga – jer
nje nemaju već više od 10 godina.

Da, naša samodostatnost u proizvodnji svinjskog mesa lani je
bila oko 60 posto. Komercijalno najprivlačnije proizvode za kupce, poput
carskog mesa ili vratine, trgovački centri su godinama uvozili iz Njemačke,
Nizozemske ili Danske po dampinškim cijenama jer su ti najveći proizvođači
imali tržne viškove. I to je veselje trajalo dok je trajalo.

Sve je to, dakako, utjecalo na nekonkurentnost i pad domaće
proizvodnje, na što su godinama upozoravali iz Hrvatske udruge proizvođača
svinja.

Njihov predsjednik Krešimir Kuterovac krajem
prošle godine poslao je Vladi i Ministarstvu poljoprivrede apel da se
“tržište svinja srušilo, mesne industrije u RH smanjile su narudžbe svinja
s domaćih farmi i dodatno snizile kupovnu cijenu za svinje”.

– Razlog je poplava jeftinih svinja po dampinškim cijenama
od 0,8 do 0,9 eura dovezenih u RH. Ova cijena je 20-30 posto niža nego u
zemljama iz kojih dolaze. Razlog ove rasprodaje vjerojatno je u činjenici da
svinje dolaze iz visokorizičnih područja koja imaju afričku svinjsku kugu (ASK)
te njihove klaonice nemaju izlaz za ovo meso.

Uvoz mesa svinja i dalje se pojačava te cijene u trgovačkim
lancima drastično padaju. Nabavne cijene po kojima nam ulazi meso upozoravaju
na ozbiljan problem. Ako se meso rasprodaje ispod tržnih kriterija, mora
postojati neki razlog. Mi sumnjamo da je ovo meso sumnjivog roka trajanja ili
zdravstvene ispravnosti – navodilo se u upozorenju.

Sada, kada je afrička kuga došla i u naše dvorište, on
upozorava kako bi Krizni stožer trebao voditi računa o utjecaju mjera koje
propisuje u svrhu suzbijanja širenja kuge. Naime, mnoge zemlje godinama žive s
virusom, ali im nije zabranjen nastavak proizvodnje poput osjemenjivanja.

Bez obzira na razmjere zaraze svinjskom kugom, Kuterovac
prognozira da je prošlo vrijeme jeftine svinjetine, pa tako Copa Cogeca,
najveće udruženje proizvođača EU, predviđa do 2025. pad proizvodnje 35% i rast
cijena 50%.

– EU je inače samodostatna 120% i ako se ostvare
predviđanja, mogla bi uskoro postati uvoznik svinjetine. Svaka država trudit će
se da za svoje građane proizvede dovoljno, a što će naši građani jesti i
otkuda, teško je predvidjeti – kaže.

S njim se slaže i Branko Bobetić, direktor
Croatiastočara, koji je godinama upozoravao na potrebu obnove svinjogojske
proizvodnje samo na jednostavnom primjeru kako smo donedavno imali 200.000
krmača, a sada ih je tek 70.000.

– Od 2017. bilježimo tržni poremećaj u kojem je uvoz veći od
proizvodnje. No, ove godine prvi put imamo i pad uvoza svinjskog mesa koji se
nije dogodio zbog naše povećane proizvodnje, nego zbog pada kupovne moći, jer
je prosječna cijena skočila s 1,9 eura na 3 po kilogramu – tumači Bobetić.

Na naš upit kako komentira da je pečeni odojak u restoranima
prestigao janjetinu, kaže da se tome ne treba čuditi “jer je dugogodišnja
cijena odojka iz EU s 50 eura skočila na 90, a domaći idu po još većoj
cijeni”.

U ovom tržišnom ozračju poskupljenja svinjetine proizvođači
kulena, pršuta i šunke imaju i dodatne probleme jer je za njihovu proizvodnju
presudan produženi tov. Dok je za potrebe svježe svinjetine dovoljno 120
kilograma, za ove specijalitete treba imati svinje od barem 180 kilograma. To,
dakako, iziskuje veće troškove hrane, vode, energije…

Miodrag Komlenić, predsjednik baranjske Udruge
proizvođača kulena, nada se da će svinjogojci prebroditi probleme s kugom, ali
dodaje kako to neće umanjiti problem nedostatka kvalitetne sirovine za kulen.

No, cijena kulena domaćih proizvođača s registriranih
OPG-ova koji plaćaju porez dosegla je razinu od oko 40 eura za kilogram, što
taj specijalitet čini teško dostupnim prosječnom potrošaču.