Sanader: Osuđen sam bez dokaza, nisam počinio veleizdaju

“Slažem se s predsjednikom Josipovićem kako bi
bila riječ o veleizdaji da su upravljačka prava u Ini za mito prepuštena
MOL-u. Ali, to je laž, koja u sudskom procesu ničim nije dokazana”,
tvrdi Sanader i dodaje kako je tu laž plasirao Robert Ježić nakon što je
četiri mjeseca proveo u zatvoru, te tako kupio slobodu i oprost od
kaznenog progona.

“Kada bi bilo točno da je on za moj račun primio navodno mito od
MOL-a, on bi u tom slučaju bio supočinitelj kojega bi trebalo kazneno
goniti. A on je slobodan. Ježić za svoje neistinite tvrdnje nije ponudio
nikakve dokaze, ali se nagodio s tadašnjim državnim odvjetnikom da mene
lažno tereti za svoju slobodu”, navodi Sanader.

Svjestan je, kaže, kako je njegov odlazak s mjesta predsjednika
Vlade 6. srpnja 2009. mnoge povrijedio, no ponavlja kako je to učinio
jer članstvo Hrvatske u Europskoj uniji nije htio plaćati državnim
teritorijem.

“Nisam pristao na takvu trgovinu. Uskoro će se pokazati sva
istina oko toga. Kad sam šest mjeseci nakon ostavke 3. siječnja 2010.
prvi put o tome javno progovorio postao sam opasan. Tada je krenuo moj
politički progon koji traje do danas”.

Sanader tvrdi da predsjednik Josipović nije u pravu kada o
veleizdaji govori u kontekstu sadržaja samih ugovora s MOL-om iz 2009.
jer na ta pitanja gleda kroz prizmu dnevne politike.

“Danas dnevna politika govori jedno, jučer je govorila drugo.
Hrvatski je sabor na svojoj 20. plenarnoj sjednici (2010.) dakle godinu i
više dana nakon moje ostavke, na temelju rezultata Istražnog
povjerenstva zaključio da su dotični ugovori u hrvatskom interesu.
Činjenica je da je Ina poslije sklapanja tih ugovora sjajno poslovala
sve dok oko nje nisu počele razne igre, kao što je npr. i ova posljednja
nazovi studija, koju nije proizvela nikakva američka konzultantska kuća
nego Jasminko Umičević koji je izbačen iz Ine”, kaže se u pismu.

Raspodjela upravljačkih prava između MOL-a i hrvatske Vlade
pregovarala se nekoliko dugih i teških mjeseci, i to nakon što je MOL
stekao 48 posto dionica Ine, a da mu Vlada iz svog potfelja nije prodala
ni jednu, dok je Vlada imala 45 posto, ističe Sanader.

Promjenu odnosa u upravljačkim pravima diktirao je i
međudioničarski ugovor iz 2003., a na nju smo pristali iz uvjerenja da
ni mi ne bismo htjeli da netko s manje dionica ima više upravljačkih
prava, naglašava Sanader.

Vjerovali smo da jamstvo poslovnog uspjeha nisu krvna zrnca nego
sposobnost, dok smo hrvatske strateške interese u Ini zaštitili
skupinom tzv. zadržanih prava. Vlada je taj ugovor prihvatila nakon što
su ga podržali predsjedništvo HDZ-a i koalicijski partneri, stoji u
otvorenom pismu Ive Sanadera.