Svaki narod ima svoje uskrsne običaje: Norvežani čitaju krimiće, Brazilci organiziraju mini karneval, Česi šibaju cure…

Što Norvežani rade za uskrsnje praznike? Čitaju krimiće. Doista. Poslije nedjeljne uskrsne mise i ručka s janjetinom na sto i jedan način, oni gutaju Thomasa Engera, Karin Fossum ili domaćeg prvaka krimića Joa Nesboa, koji se udomaćio i na hrvatskim knjižarskim policama, piše t portal.  

Koliko nacija, toliko običaja, ali čitanje krimi romana u Norveškoj toliko se uvriježilo tijekom Uskrsa, da izdavači izlaze sa spacijalnim izdanjima ‘uskrsnih trilera’ zvanima Paaskekrimmen. Zašto se Skandinavci u vrijeme duhovnih preispitivanja bave rješavanjem krimi-zagonetki? Gotovo stogodišnja tradicija navodno je rođena 1923. kao slučajni marketinški trik. Tog dalekog Uskrsa jedan je izdavač objavio na naslovnicama nekoliko dnevnih novina oglas za novi krimi-roman u obliku toliko uvjerljive vijesti o strašnom zločinu, da je među čitateljima izazvao pravu uzbunu.

Ideja se proširila među izdavačima te su se novi romani ovoga žanra i kasnije nastavljali reklamirati uoči tog blagdana. Zašto baš uoči Uskrsa? Kafići, restorani, kazališta i kina u to su doba bili zatvoreni, radio je bio u povojima, televiziji ni traga, a početak proljeća dovoljno hladan da se uz vatricu u kaminu nešto uzbudljivo čita te je običaj zaživio i sačuvan do danas, unatoč televiziji, društvenim mrežama, Netflixu i Popcornu.

U nekim zemljama zaostali stari poganski rituali zadržali su se u neobičnim oblicima kao dio uskršnjih običaja pa se djeca u Švedskoj i Finskoj na Veliku subotu odijevaju u vještice sa šarenim suknjama, maramama i ofarbanim žarkocrvenim obrazima, noseći metle i lončiće za kavu, obilazeći kućne pragove susjeda i dijeleći pisamca i prigodne čestitke u zamjenu za pisanice, slatkiše i novčiće, kao da je riječ o Halloweenu, a ne o crkvenom blagdanu. U nekim zapadnim dijelovima Finske na uskrsnu nedjelju se pale krijesovi, kao dio nordijskog prastarog vjerovanja da se plamenom tjeraju vještice koje lete na metli između Velikog petka i Uskrsa.

Tradicionalnim plesom Morris, u nekim se dijelovima Engleske tjeraju duhovi zime. U nekim dijelovima Brazila na Veliku subotu (Sabado de Aleluia) organizira se mini repriza karnevala i javno spaljuje slamnati Juda (danas su to obično lutke nepopularnih političara). I u indijskoj Goi šačica kršćana Uskrs slavi šarenim karnevalom, pjesmom i plesom, a vjernici se međusobno daruju čokoladom, cvijećem i šarenim lampionima.

Od južne Afrike do Južne Amerike preduskršnje procesije traju i nekoliko dana, u Čileu ili Dominikanskoj republici tijekom cijelog Uskrsnog tjedna (Semana Santa). U španjolskom gradu Verges na Veliki četvrtak kreće ‘La Dansa de la mort’ (Ples smrti) kada građani prolaze ulicama u kostimima kostura, donoseći prizore iz Križnoga puta, dok je Sevilla na glasu po spektakularnoj procesiji 52 bratovštine koje također oživljavaju uskrsnu priču.

Gotovo svakoga Uskrsa na malim ekranima vidimo snimke krvavog rituala s Filipina, gdje se polugoli pokajnici bičuju da se očiste od grijeha i izliječe od bolesti, od čega se filipinska Katolička crkva ograđuje, smatrajući običaj nekršćanskim. Na Haitiju se živopisnim paradama i tradicionalnom glazbom ‘rara’ Uskršnji tjedan proslavlja neobičnom mješavinom katoličke i voodoo tradicije. Na Veliki petak na Bermudima nebo se zašareni papirnatim zmajevima, a na Veliku subotu na grčkom otoku Korfu ulice su zatrpane krhotinama razbijenih lonaca, tava i drugog zemljanog posuđa izbačenog kroz prozore kao običaj čišćenja kuće od staroga i očekivanja nove ljetine.

U Irskoj vjeruju da onaj tko umre na Veliki petak, odlazi u raj. Stari Irci vjerovali su da dijete rođeno na Veliki petak i kršteno na Uskrsnu nedjelju ima iscjeliteljske moći.

Bez jajeta kao šarenog simbola novoga života doista je teško zamisliti uskrsne praznike, a nakon što su ih darovali curama, momci u Republici Češkoj i Slovačkoj na Uskrsni ponedjeljak nježno ih šibaju ukrašenim vrbovim šibama, da bi na njih simbolično prenijeli vitalnost i plodnost stabla koje u proljeće prvo cvjeta. Momci u Mađarskoj pak odabranice polijevaju vodom, oni manje škrti parfemom ili ružinom vodicom, obasipajući ih usput stihovima, jer će se svaka smočena te godine udati. Sličan je običaj i u Poljskoj, a njime se podsjeća na krštenje poljskog princa Miška na Uskršnji ponedjeljak 966. godine.

Cijeli članak pročitajte ovdje.