“Kažnjavanje liječnice drogiranog vozača je apsolutni poraz pravne države”

Liječnica vozača, koji je pod utjecaj droge naletio na naplatnim postajama u Svetoj Heleni na automobil u kojem se nalazila tročlana obitelj, kažnjena je s 5000 kuna jer nije prijavila da je isti opasan za promet. 

O svemu tome, oglasila se Hrvatska udruga za medicinsko pravo, a mi u nastavku donosimo priopćenje u cijelosti. 

Postupanje
represivnih policijskih  i pravosudnih
tijela u slučaju liječnice drogiranog vozača koji je skrivio nestreću na
naplatnoj postaji autoceste kod Svete Helene apsolutni je poraz tzv. pravne
države i dokaz da je ovako postavljeni državni sustav ništa drugo nego,
slobodno možemo kazati,  maćeha
zdravstvenom radniku.

Nezamisliva je
brzina  reakcije policijskih službenika
te suda u procesuiranju i sankcioniranju liječnika u predmetnom slučaju, ali i
nezainteresiranost i tromost istog aparata kad se određena kaznena i prekršajna
djela svakodnevno i u tolikoj mjeri i obimu čine protiv zdravstvenog radnika  na uštrb pacijenta i zdravstvenog sustava u
cjelini.

Postavlja se
pitanje jeli uopće, sad nam se već čini, samo prikrivena  floskula inače Ustavom RH utvrđena
vrijednosna kategorija zdravstvena zaštita i njen nositelj i imali smisla i
logičnog utemeljenjau ovako postavljenim vrijednosnim parametrima, odnosno
postoje li i hoće li zaista više postojati u RH liječnika i  zdravstvenih radnika koji će moći i
dalje  entuzijastički obavljati svoj
posao te  usporedno tome otrpjeti ovakve
i sve druge u posljednje vrijeme javnosti dobro poznate svakodnevne sustavne
udarce društva na svim razinama vlasti.

Malo je reći
kako je nevjerojatno da se zakonska norma odredbe članka 233. Zakona o
sigurnosti prometa na cestama ovako paušalno i potpuno krivo tumači i provodi
od strane policije ali i samog suda.

Začuđuje
nepoznavanje ili zanemarivanje istih tih tijela odredbi drugih relavantnih
zakonskih akata, poglavito Zakona o liječništvu , Zakona o zdravstvenoj
zaštiti, kao i Zakona o zaštiti prava pacijenata, koji su ovakvim postupanjem
policije i suda aposlutno bile neprimjenjene i slobodni smo naznačiti i
prekršene. Od instituta pretrage liječničke ordinacije koja se smije i može
obaviti  samo u određenim slučajevima i pod
jasno utvrđenim okolnostima (sumnja u postojanje kaznenog dijela), kao i
instituta liječničke tajne i zaštićenosti medicinske dokumentacije. Nejasno je
kažnjavanje liječnika zbog neinformiranja, a prema pisanjima medija radi se o
slučaju osobe koja je godinama evidentirana kao ovisnik, a koju činjenicu su
nedvojbeno znali ili trebali već prije znati policijski službenici i bez
posebnih specijalnih naknadnih tzv. dojava i obavijesti od strane kažnjenog
liječnika.

Strašno je kako
se ovakvim evidentno kontinuitetom diskreditacije zdravstvenog radnika istog
dovodi u stanje beznađa i  straha
pogavito od sustava i od tijela koji su ih prioritetno dužni štititi u  obavljanju zdravstvene djelatnosti kao
ustavne kategorije. S druge strane nepružanjem temelja sigurnog rada kao i
primjerenog matrijalnog statusa, sustav sve više udaljava zdravstvenog radnika
od još uvijek isključivo samoprijegornog i entuzijastičkog obavljanja
zdravstvene djelatnosti i pružanja zdravstvne skrbi.

Hrvatska udruga
za medicinsko pravo ovim putem apelira na cjelokupni sustav i nadležna tijela
da prestanu biti maćeha zdravstvenom radniku, te da mu kao nositelju ustavne
kategorije konačno omogući siguran i zadovoljan rad na dobrobit svih pacijenata
i građana RH.

U predmetnom
procesu ključnu ulogu moraju imati i nadležna strukovna udruženja, komore  i profesionalne udruge koje se trebaju znati
nositi s teretom samočuvanja vlastitih pozicija te potrebom  zajedničkog djelovanja  i izbjegavanja  prozivanja i 
pozivanja odgovornosti ili prebacivanja krivnje na  druge zdravstvene radnike radili oni na
bolničkoj ili primarnoj razini ili u državnom ili privatnom sektoru. 

Zajedničkim
djelovanjem predmetnih asocijacija 
sustavu državne vlasti se može pokazati da zdravstveni radnik i
zdravstvena djelatnost mora  imati
posebno mjestu u društvenom poretku te da institucije državne vlasti moraju
konačno percipirati zdravstvenog radnika kao posebu vrijednost i jednog od
temeljnih stupova društva i države.