Krenare Podvorica, studentica s Kosova: U Splitu mi se ne sviđa južina, ali zato rižot i manistra…

Krenare Podvorica (27) jedna je od rijetkih studentica koja dolazi iz Kosova i koja za svoju bazu u obrazovanju bira upravo Split. Iako se trenutno pakira za razmjenu studenata u Poljskoj, iza nje je uspješna godina na postdiplomskom Ekonomskom fakultetu, smjer Financijski menadžment. Prije tri godine pobijedila je na Vladinom natječaju u kojem Republika Hrvatska pristaje financirati školovanje šestoro stranih studenata iz siromašnih zemalja stoga je u vrlo kratko roku trebala spakirati cijeli svoj život i iz rodne Prištine doći u Hrvatsku.

Kakav je splitski studentski život, što joj smeta i gdje izlazi saznajte u nastavku teksta.

Zašto ste za nastavak školovanja odabrali baš Split?

– U Prištini sam završila 3 godine studija te sam odlučila za nastavak obrazovanja izvan Kosova. Hrvatska Vlada je raspisala natječaj u kojem je dala mogućnost studiranja u Zagrebu na engleskom jeziku, ali s obzirom na to da je Sveučilište u Zagrebu promijenio svoj sustav onda mi je ostala kao mogućnost Rijeka ili Split. Otišla sam u Rijeku na izlet s prijateljicom čisto da vidim kako bi mi bilo tamo živjeti i on mi je bio predivan, ali kad sam došla u Split shvatila sam da je ipak to grad koji je idealan za moj budući studentski život. 

Kažete da Vaše školovanje nije bilo predviđeno na hrvatskom jeziku?

– Na natječaju, na koji sam se ja prijavila, bio je engleski jezik i to me najviše privuklo. No kako je došlo do izmjena, tako je umjesto engleskog jezika ispalo da moram studirati na hrvatskom jeziku. To mi je zaista bilo zeznuto. Pa je na kraju program koncipiran tako da sam ja došla u drugi mjesec i imala sam sedam mjeseci da naučim jezik i budem spremna za novu akademsku godinu. Odlično je bilo jer je Vlada i tada mi sve plaćala, čak i školu u kojoj sam učila jezik i družila se sa strancima kao što sam ja.

Što Vam je, osim učenja jezika, još plaćeno od strane Vlade?

– Plaćaju su mi smještaj, hranu, studij i džeparac.

Je li to dovoljno za jedan mjesec stanovanja u Zagrebu, odnosno sada u Splitu?

– Inače sam kao osoba vrlo ekonomična stoga mi nije problem, čak uspijem uštedjeti za putovanja koja obožavam.

Kakve početke pamtite dolaskom u Split?

– Na početku mi je bilo teško jer nisam imala nijednog prijatelja, u Zagrebu sam imala prijateljicu i već sam stekla neka prijateljstva. U Split sam došla apsolutno sama i svi su oko mene bili domaći. Čim sam došla imala sam sastanak s dekanom i prodekanom koji su bili pristupačni i sve su mi objasnili oko mog studiranja. Nakon tri tjedna sam tek uspjela uspostaviti komunikaciju s ostalim studentima koji su mi počeli pomagati pri pronalasku kabineta i sličnog. No moram biti iskrena da su mi počeci bili malo teški jer su ljudi ovdje dosta zatvoreni prema strancima, ne znam zašto?! Ne razumijem to. Možda su i neki bili zainteresirani da saznaju tko sam, ali nitko mi nije direktno prišao da se upozna. Iako sam primijetila da mi govore iza leđa, to mi je bilo neugodno.

Živite na kampusu, sviđa li Vam se život u splitskom studentskom domu?

– Dom je nov i prekrasan, tiho je i mirno. Meni je kao mali stan, imam svoju sobu, svoju kupaonicu i nitko me ne umara.

Nema u domu tuluma?

– Pa bude, ali smije biti samo do ponoć. Nakon toga studenti trebaju ići vani. Može se spavati bez problema, zaista ima reda.

Je li lako biti student u Splitu?

– U prvom semestru sam se družila samo sa studentima iz Splita, ali u drugom semestru sam se pridružila Erasmusovcima. Da budem iskrena, više uživam družeći se sa strancima. Svi koji su iz Splita imaju svoju ekipu i nakon predavanju idu kući jer im je mama skuhala ručak, a stranci imaju jednako pitanje kao i ja nakon predavanja: Gdje jesti?

Izlazite li često vani?

– Tijekom ljeta sam bila stalno na Bačvicama, a moj najdraži kafić se nalazi u Dioklecijanovim podrumima i drži ga moj prijatelj iz SAD-a. Tamo dolaze svi stranci.

Koliko ste se uspjeli upoznati s ostatkom Hrvatske?

– Prošle godine sam bila mjesec dana u Dubrovniku gdje sam učila hrvatski jezik, to mi je također Vlada platila u sklopu programa. Tamo smo puno putovali po otocima i okolnim krajevima. Iz Splita sam išla na Hvar, Šibenik, Brač i Zadar, ali i u Istru koja mi je prekrasna. Ne znam zašto, ali mislim da su mi Poreč i Šibenik najljepši gradovi u Hrvatskoj. Šibenik ima prekrasnu arhitekturu, pritom mislim na kamene kuće i zelene prozore. U Poreč sam išla sama i baš sam osjetila neku toplinu u srcu.

Što biste istaknuli kao specifičnost Splićana i njihovog grada?

– Ima puno stvari koje mi se sviđaju ovdje. Predivno je proljeće i volim šetati uz more i meditirati. Uživam plivati ujutro u 6 sati kada nikoga nema, najljepši osjećaj mi je biti sama u moru.  Prvo što mi se ne sviđa je južina, ne sviđa mi se kako taj vjetar puše. Također mi se ne sviđa što je zima u Splitu dosta tmurna i grad je mrtav. Ovo je grad koji živi ljeti, a zimi spava. Ne razumijem zašto se svi zatvaraju kad se ovdje i najniže temperature ne mogu usporediti s drugim zemljama. Ako pada kiša ili snijeg, pa što?! 

Uspoređujući s Kosovom, mislite li da je Split dobra sredina za razvijanje karijere?

– Pa ne znam što bih rekla. Sve je orijentirano na ljetnu sezonu, zimi malo ljudi radi. Ovdje je sve organizirano sezonski, tada rade i mladi i stari. Ljeti se može bez problema naći posao i ljudi koji se bave turizmom imaju prostora za razvijanje. Nisam imala prilika vidjeti i čuti ljude iz Hrvatske koji ne gledaju samo u pravu turizma. Ne znam je li ljudi nemaju priliku ili ovdje nema potrebe za stručnim poslom?! Upoznala sam neke koji imaju 30 godina i još uvijek nemaju u knjižici godinu dana radnog staža. Ja dolazim iz Prištine koja je glavni grad pa je vjerojatno lakše do posla, kao što je to ovdje u Zagrebu. 

Gdje vidite svoju budućnost?

– Ja bih u banci ili negdje u financijskom sektoru. No još uvijek se ne bih htjela vratiti u Prištinu jer sam tamo već radila u banci. Htjela bih još ulagati u sebe i svoje razvijanje u Luksemburgu, Švicarskoj, Belgiji ili nekoj drugoj razvijenijoj zemlji. Kada ispunim neke svoje osobne ciljeve, onda se možda i vratim doma.

Jeste li zarazili navikom dugog ispijanja kava što je tipično za ovo podneblje?

– To mi se nikako ne sviđa jer ne volim dugo sjediti u kafiću, ali morske plodove i ribe obožavam. Naročito volim rižot i manistru. Od moje prijateljice Antonije mama jako dobro kuha i onda sam probala puno domaćih jela. Ja po tome mogu zaključiti da Dalmacija ima izrazito kvalitetnu i ukusnu hranu.

Do kada ste u Splitu?

– Uhvatili ste me upravo u fazi pakiranja jer putujem u Poljsku na pet mjeseci na razmjenu studenata, preko Erasmusa. Zatim se vraćam na zadnji semestar u Split i diplomirati. Ponekad razmišljam da upišem doktorat ovdje jer dok su mi još knjige u rukama.

Jeste se uspjeli zaljubiti?

– Zanimljivo je to da svi misle da sam ja jako mlada pa mi najčešće prilaze mlađi dečki. Naročito kada kažem da studiram. Ne mislim da sam prestara, ali kada vidim nekog tko u životu ide samo na fakultet onda mi to nije zanimljivo. Između ostalog ja stalno putujem pa bi mi bilo teško realizirati ozbiljniju vezu. Još uvijek mi nije došao momak za kojeg bih rekla da je on pravi za mene.