Ivica Bošnjak (1950-2015.) bio je čovjek filma. Počeo je u Kino klubu Split, mjestu gdje je većina mladih ljudi željna filmskog znanja počinjala. Došao je 1970., na zalazu jedne sjajne generacije (Martinac, Zafranović, Verzotti, Pivčević, Crvelin, Nakić, Buljević i Kursar) koja je Kino klub Split i grad Split uvela na svjetsku mapu eksperimentalnog filma i postala poznata pod nazivom splitska škola filma.
Smjena generacija uvijek je neugodna, tako je i ovdje bilo. Bošnjak je uz Tasića, Karabatića, Bojića, Gabelu i druge uspio ponovo pokrenuti Klub, te tijekom sedamdesetih godina osnažiti filmsku produkciju.
U Klubu je snimio 11 kratkih filmova, te 1978. godine stekao zvanje majstora amaterskog filma. Najpoznatiji film iz tog razdoblja je eksperimentalni film „Vlak“ u kojem je koristeći statične fotografije uspio ispričati uzbudljivu „filmsku“ priču.
Njegovo obrazovanje (inženjer lake struje) razvilo je posebno zanimanje za filmsku tehniku, tako da je paralelno uz autorske filmove koje je sam i snimao, postepeno gradio karijeru filmskog snimatelja.
Tih 70-tih godina Klub pokreće Sabor alternativnog filma (direktor Dušan Tasić) koji se održavao svake godine od 1976. do 1988., gdje Bošnjak aktivno sudjeluje u organizaciji. Surađivao je i sa splitskom Kinotekom, čiji je, naravno, bio stalni član i redoviti posjetilac.
Njegova okrenutost tehnici ostala je trajno usmjerenje, tako da je do kraja života u sklopu Filmske škole Kino kluba Split držao predavanja o filmskoj tehnici.
Status majstora filma donio mu je mogućnost da uđe u profesionalne vode, tako da je radio na brojnim domaćim i stranim filmskim produkcijama.
Od 1978. do 1983. skrasio se kao producent u Marjan filmu, splitskoj kući koja je producirala mnoge uspješne kratke i dugometražne igrane filmove.
Osamdesetih radi svoja dva profesionalna autorska filma: Čovjek s ulice (1983.), film o poznatom hrvatskom fotografu Toši Dabcu i Ljubav u sarkofagu (1986.), film o arheologu Don Frani Buliću. Kao korežiser i snimatelj, s Antom Kuštrom, radi kratki igrani film Da capo al fine (1989.).
Znatiželjan duh privukao ga je novim medijima (video), pa tako surađuje na pokretanju prve splitske nezavisne televizijske kuće TV Marjan, na kojoj je radio kao producent i ostavio duboki trag. Snimao je i brojne namjenske filmove, reklame i spotove. Bio je filmski kroničar najsvjetlijih trenutaka Košarkaškog kluba Split (tadašnje Jugoplastike) o kojemu je, povodom jubileja osnutka, napravio sjajan film.
Dugogodišnji je suradnik i snimatelj Kratkih rezova, emisije o filmu koju je uređivao Tonči Bibić.
Zadnje godine svog života radio je kao vanjski suradnik - snimatelj na TV Mreži.
Bio je član Društva filmskih radnika.
Ovo je ukratko ispričan životni put Ivice Bošnjaka, koji ne dotiče njegovu ljudsku dimenziju, a Bošnjak je, osim što je bio veliki zaljubljenik u film i fotografiju, čemu je i posvetio svoj život, bio prvenstveno čovjek i to dobar čovjek vedre i dobre naravi, uvijek spreman pomoći.
Odlaskom Ivice Bošnjaka, odlazi i dobri duh splitskog filma, naš „Čovjek s ulice“ da se poslužimo naslovom njegovog najpoznatijeg filma.
