Na mladima svit ostaje: Bio sam alergičan na gitaru, ali doslovno.

Obično je dječacima prva igračka lopta, ali Natanu je to bila gitara. S vemenom je ona postala puno više od igračke, prerasla je u ljubav, točnije u život. No, svaki je životni put popločan trnjem i kamenjem pa se tako kod Natana pojavila bolest. Ipak, uspio je dokazati da ljubav uistinu liječi sve.

Ispričaj nam kako te ozljeda skoro zaustavila u tvom poslu?

Ozljeda, točnije alergijska reakcija na metale započela je u rujnu 2016. Tada sam bio u Španjolskoj i svirao sam jedan recital. Otvorila mi se mala rana na ruci i mislio sam da je nastala od vježbanja te nisam htio otkazati nastup. Od tada se alergija krenula širiti i prebacivati s ruke na ruku. Srećom, strpjet ću se još nekoliko tjedana, a onda bi po prognozama doktora sve trebalo biti u redu.

Što te najviše poguralo da se boriš i ipak nastaviš svirati?

Nisam ni na jedan tren pomislio da neću moći svirati, to mi nije bila opcija. Doduše, doktori su me upozoravali da neću moći svirati gitaru. Onda sam počeo planirati da se prebacim na instrument koji nema metalne žice. Tako da nije bilo priče o tome da zaustavim svoje umjetničko stvaralaštvo.

Kako su se manifestirale te alergijske reakcije?

U obliku rana koje su stalno krvarile i sporo zarastale. Nekima bi trebalo mjesec dana da zarastu pa bi se onda ponovo pojavile čim bih uzeo gitaru u ruke. Zbog ozljeda sam morao otkazati unaprijed zakazane koncerte u Europi i Americi.

Imao si brojne koncerte prije nego što si upisao Akademiju?

Da. Od početka me krenulo. Mislim da je išlo tako dobro baš zato što nisam bio opterećen, jednostavno sam radio ono što volim i davao svoj maksimum, ali sam i mnogo vježbao. Znao bih svirati 6 sati dnevno, ali u tome nisam pronalazio opterećenje, samo užitak.

Kako je započeo tvoj put?

Počeo sam svirati gitaru u osnovnoj školi u Sinju, a onda sam se u srednjoj prebacio u Glazbenu školu Pavla Markovca u Zagrebu. Upisao sam Umjetničku akademiju u Splitu pa sam se na drugoj godini prebacio u Poljsku.

Zašto si se odlučio preseliti u Poljsku?

Poljaci više cijene umjetnost i više posjećuju klasične koncerte. Kod nas ljudi zatvaraju oči za takve stvari. Baš zbog toga odlučio sam se preseliti u Poljsku, ali najveći razlog mom preseljenju bio je moj mentor, Lukasz Kuropaczewski.   

Bi li želio raditi sam ili biti dijelom nekog glazbenog sastava?

Smatram da je u mom zanimanju podjednako važno raditi na oba segmenta. Trenutno me više zanima solistički pristup jer imam prirodnu odbojnost prema autoritetu i volim svoju slobodu. 

Mišljenje o hrvatskoj glazbenoj sceni?

Mislim da imamo odličnu klasičnu glazbenu scenu, tu bih naglasio zagrebačku, splitsku, ali i brojne festivale koje organiziramo. To su svjetska događanja. Za razliku od toga estradna scena nije toliko dobra, imamo dobrih sastava, ali oni su nažalost ispod radara publike.

Tvoja poruka mladima…

Iako je teško živjeti u ovako užurbanom svijetu, smatram da nema neostvarivih snova. Ljubav prema onome što radiš, jasan cilj i iskrenost mogu te odvesti do zvijezda.