Silvio Foretić i dalje osvaja scenu revidiranim djelom „Semi-mono-opera“, ovoga puta stiže u Split!
Nakon što je u listopadu prošle godine u Teatru &TD izvedena revidirana verzija djela „Semi-mono-opera“ Silvia Foretića, ista će biti izvedena i u Hrvatskom domu Split u četvrtak, 19. siječnja s početkom u 20 sati.
Ovo djelo za pjevača i vrpcu iz 1979. godine praizvedeno je na Muzičkom biennalu Zagreb te
godine, a nedavno je publici predstavljeno u novom ruhu, u režiji
Marija Kovača. U glavnoj i svim ostalim ulogama, ponovno ćemo gledati i
slušati tenora Ladislava Vrgoča, koji o Foretićevom
djelu kaže:
godine, a nedavno je publici predstavljeno u novom ruhu, u režiji
Marija Kovača. U glavnoj i svim ostalim ulogama, ponovno ćemo gledati i
slušati tenora Ladislava Vrgoča, koji o Foretićevom
djelu kaže:
– Glazba je iznimno kompleksna. Na mene je ostavila prije
svega dojam da ju je pisao skladatelj koji zna kako pjevanjem (gledam iz
rakursa pjevača) označiti promjenu emocije, uzbuđenje ili dvojbu. Ni u
jednom trenutku g. Foretić ne gubi nit vodilju te fenomenalno, na
iznimno osebujan način, opisuje osjećaje i razmišljanja glavnog lika,
kao i pomoći i ‘napade’ ostalih aktera.
svega dojam da ju je pisao skladatelj koji zna kako pjevanjem (gledam iz
rakursa pjevača) označiti promjenu emocije, uzbuđenje ili dvojbu. Ni u
jednom trenutku g. Foretić ne gubi nit vodilju te fenomenalno, na
iznimno osebujan način, opisuje osjećaje i razmišljanja glavnog lika,
kao i pomoći i ‘napade’ ostalih aktera.
Silvio Foretić, ‘enfant terrible’ hrvatske suvremene glazbe,
1979. napisao je djelo koje se poigrava idejom jedne od najvažnijih
klasičnih formi – operom. U djelu „Semi-mono-opera“ On, skladatelj,
preispituje samog sebe, svoje umijeće i čeka da mu se otkrije te obrati
Ona, Opera. Kroz skladateljeva unutarnja previranja i postepeno rastuću
disocijaciju od konkretne stvarnosti, Ona dobiva svoj glas, ali ne pjeva
samu sebe, već ponavlja rastrojene skladateljeve misli kao jeka.
Foretić uvodi i lik dr. Freu(n)da, koji pokušava urazumiti skladatelja
da već jednom napiše tu operu i lik Susjeda, gospodina Sordinija, koji
se buni na buku i narušavanje noćnog mira skladateljevim slobodnim
vokalnim ekspresijama; njima se pridružuju neidentificirani građani i
policija koja dolazi na Sordinijev poziv pred sam kraj mono-čina.
1979. napisao je djelo koje se poigrava idejom jedne od najvažnijih
klasičnih formi – operom. U djelu „Semi-mono-opera“ On, skladatelj,
preispituje samog sebe, svoje umijeće i čeka da mu se otkrije te obrati
Ona, Opera. Kroz skladateljeva unutarnja previranja i postepeno rastuću
disocijaciju od konkretne stvarnosti, Ona dobiva svoj glas, ali ne pjeva
samu sebe, već ponavlja rastrojene skladateljeve misli kao jeka.
Foretić uvodi i lik dr. Freu(n)da, koji pokušava urazumiti skladatelja
da već jednom napiše tu operu i lik Susjeda, gospodina Sordinija, koji
se buni na buku i narušavanje noćnog mira skladateljevim slobodnim
vokalnim ekspresijama; njima se pridružuju neidentificirani građani i
policija koja dolazi na Sordinijev poziv pred sam kraj mono-čina.
– Pustio sam da glazba teče; ima tu i rock-glazbe, ima Beatlesa –
izdaleka, ima Puccinija, ne može se reći da ima, direktno, jedan smjer,
nema ni citata; ima oponašanja stilova – izjavio je Foretić o procesu
skladanja ovog djela.
izdaleka, ima Puccinija, ne može se reći da ima, direktno, jedan smjer,
nema ni citata; ima oponašanja stilova – izjavio je Foretić o procesu
skladanja ovog djela.
U realizaciji revidiranog djela, punim nazivom
„Semi–mono–opera”, „semiopera semiseria“ za pjevača i elektroniku,
također su sudjelovali scenografkinja Andreja Lipej,
kostimografkinja Iva-Matija Bitanga te dizajner svjetla Bojan Gagić.
Višeslav Laboš i Tihomir Vrbanec zaduženi su za ton, a Ivan Josip
Skender za završnu produkciju snimke.
Ulaznice možete nabaviti u sustavu Adriaticket i na blagajni Hrvatskoga doma Split.


