Četiri godine poslije povijesne Maksimirske utakmice: Što je drukčije na relaciji Zagreb – HNS – Split

22. studenog 2014. godine Hajdukovci su odbili igrati na Maksimiru s Dinamom. ´Bijeli´ su se solidalizirali sa svojim navijačima kojima policija nije dopustila ulaz na južnu tribinu kako bi Torcida bila dvanaesti igrač ´splitske dice´. Presedanska odluka dobila je svoje novo poglavlje u hrvatskom nogometnom cirkusu. Žigica koja je zapalila sve one zategnute odnose na relaciji Zagreb-Split bila je policijska „crna-lista“. Popis se krenuo sastavljati još na naplatnim kućicama na Lučkome, a neulazak navijača i igrače je ostavio u svlačionici.

Nije mnogo Hajduk u tome tada profitirao. Splićani su morali prihvatiti kako ih mali zalogaj u kaznama ne čeka pa je tako na poljudsku adresu stiglo oduzimanje tri boda. Dinamo je bez borbe upisao nova tri boda, a zabranu djelovanja u nogometu dobili su pojedinci u splitskoj Upravi: Marin Brbić, Ljubo Pavasović Visković, Vjekoslav Hrabar, Nikola Bilan Koceić i Ante Majić.

Istoga dana splitske ulice postale su grotlo navijača, ljubitelja nogometa, zaljubljenika u splitsku bilu boju jer je nešto iza 20 sati Poljud doslovce gorio, a podrška koja je pristigla Splićanima iz cijele Dalmacije, Hrvatske i BiH jasno je govorila kako je „čaša prelivena“ i kako je tu bio početak bunta  protiv vlasti HNS-a.

Slične poruke poslale su se sedam dana kasnije na splitskoj Rivi kada je više od 30 tisuća navijača oštro reagiralo na sve ono što se događa u zagrebačkoj metropoli, a najupečatljiviji je tog dana bio govor Stipe Lakića, tajnika Torcide koji je među ostalim rekao: „Ovo mogu samo Torcida i Split napravit! Svi znamo šta nam rade svih ovih godina – neka odu svi iz HNS-a skupa s onim sm… Mamićem. Pogledajte koliko nas je, otići ćemo u Zagreb pred vrata svima.“

Relacija Split-Zagreb ostala je na istoj valnoj duljini. Četiri godine poslije jedino što je dobilo pomak bio je Zakon o športu u kojem sada glasi kako „osoba osuđena u posljednje tri godine ne može voditi ili obavljati stručne poslove u sportu..“

I dok je u protekle dvije godine Hajduk radio na tome da što smirenije i uljudnije odgovara na zagrebačke izazove, sliku koja je bila sve jasnija zamaglila je svastika na Poljudu na utakmici Hrvatske i Italije. Mnogo je bure digla ta svastika, jedini osuđeni za to djelo bili su Vrbanović i HNS, a krivci se nikada nisu otkrili. 

Davor Šuker na čelu je HNS-a, mjesta za splitske predstavnike tu nema pa se, umjesto njihovih strana priče, u medijima vrti snimka kako se Slavenu Marasoviću i Marku Ercegu gase mikrofoni u nastojanju da na Skupštini upozore na sve probleme koji tište splitski klub.

Od tog događaja pa sve do danas, pokušaj da zajednički stol konačno dobije i sugovornike koji će se saslušati međusobno je razrušen svim onim što je u protekle četiri godine bilo na oko četristo kilometara udaljenosti.  Priča mnogo puta ispričana i koja bi sa svojim sadržajem otišla u nedogled…