NA POČETKU DANA: Možemo li odgajati dijete na način da ga promatramo, slušamo i pokušamo shvatiti što nam govori?

Jedna šarena klupica
postavljena u zagrebačkom parku povodom Međunarodnog dana borbe protiv
homofobije, transfobije i bifobije bila je pokretač rasprave u javnom
prostoru. 

Klupica je nedugo nakon postavljanja
obojana u crno… rasprava koja je uslijedila navela me na promišljanje o tome
koliko te emocije ili ponašanja odraslih osoba mogu iznenaditi. Dugine boje kao
simbol tolerancije ili provokacije? Tužno je koliko crnila ima oko nas u
pogledima i postupcima a pitam se možemo li naučiti uočiti razlike prilikom
odgoja naše djece?  Što kada dijete
pokazuje ponašanje i emocije s kojima se ne znamo nositi, ne razumijemo ih ili
se pak osjećamo bespomoćni?

Razlike u ponašanju među
djecom često su razlog za propitkivanje odgojnih metoda. Stavljamo li dijete u kalupe
koje smo ranije pripremili ili koje nas je okolina naučila da su prihvatljivi i
očekivani? Fraze poput… srami se i ne želi
pozdraviti, rasplače se za svaku sitnicu, drži se po strani, najradije se igra
sam ili pak divlja je ili neobična…. Stručnjaci koji proučavaju
temperament kažu kako upravo razlike u temperamentu objašnjavaju zašto se djeca
istih roditelja u istim situacijama drugačije ponašaju, drugačije reagiraju,
koliko kontroliraju svoje ponašanje, koliko su uporni, kako reagiraju u novim
iskustvima, s novim ljudima… Temperament se odnosi na djetetov ponašajni stil
odnosno kako dijete nešto radi i kako reagira na svijet i podražaje koje
dobiva, a ne što čini.

Mlađa djeca ne mogu ili teško prepoznaju
svoje emocije, teško im je emocije imenovati, komunicirati nam ih verbalno.
Nerijetko nam svoju muku komuniciraju putem ponašanja, primjerice
zaboravljanjem pisanja zadaće, gledanjem kroz prozor tijekom sata, plakanjem,
šutnjom kao odgovorom na upit ili bacanjem stvari u situacijama frustracije.

U to u kakvu će osobu izrasti dijete ovisi o
njegovom urođenom temperamentu, ali i o tome kako će okolina, pogotovo obitelj,
ali i vršnjaci, djelatnici škole i vrtića na njega reagirati. Djeca su pod utjecajem vršnjaka, medija, drugih
odraslih osoba. Od toga ih ne možemo zaštititi. No svakodnevne situacije
zapravo možemo iskoristiti za razgovor s djetetom u kojem ćemo kroz pitanja i
zajednički dijalog raspraviti nepravde, različitosti, drugačije vrijednosti,
predrasude, stereotipe i diskriminaciju. Djeca puno više uče od onoga
što vide, nego onoga što čuju.

Osim stalnog pitanja – pa je li me čuješ,
bitnije je da svojim primjerom pokazujemo poštovanje prema drugima i njegujemo
moralne vrijednosti. Sličnosti koje svi neminovno tražimo u izboru prijatelja
ne bi trebao biti odabir po financijskom statusu, rasi, vjeri, spolu već prema
interesima, vrijednostima, odnosu prema drugima. Možemo li svojim primjerom
pokazati da se i prema nekome tko nam ni po čemu nije sličan, a nismo
zainteresirani za učenje i druženje iz različitosti ponašamo kulturno i s
poštovanjem, a ne s osuđivanjem?

Kako način reakcije
roditelja na ponašanje i temperament djeteta ima ogroman utjecaj na razvoj
osobnosti djeteta, tako razumijevanje i prihvaćanje djeteta i njegovog
temperamenta pomaže roditeljima shvatiti koje su djetetove snage, a u čemu mu
je potrebna podrška.

Možemo li odgajati dijete na
način da ga promatramo, slušamo i pokušamo shvatiti što nam govori? Takvim
postupkom možda možemo očekivati da će kao odraslo biće biti zadovoljno samim
sobom bez da s crnilom reagira na različitosti oko sebe.