Klub mladih Split o izbjegličkoj krizi: Zašto baš Sirija i zašto baš Europa? Koja je razlika između migranata i izbjeglica?…

U Splitu se ovog utorka, u krcatom Klubu mladih, održala tribina na aktualnu temu izbjegličke krize. Koliko su mladi upoznati s ovom temom i zanima li ih uopće? Poznaju li situaciju na Bliskom istoku i odobravaju li prihvaćanje izbjeglica u svoje zemlje? Znaju li razliku između migranata i izbjeglica? Koliko su empatični i tolerantni prema njima? Uključuju li se u pružanje pomoći i na koji način mogu doprinijeti poboljšavanju situacije? O ovim i sličnim pitanjima razgovarali su mlade visokoobrazovane osobe različitih profila, a gosti večeri su bili Milan Jurčević (Pravo i Nacionalna sigurnost), Marin Pelaić (Povijest) i Andrea Staničić (Sociologija).

Ovih su dana svi mediji puni različitih priča ljudi koji bježe iz ratom pogođenih zemalja i traže sreću u Europi. Kako bi bolje razumjeli zašto bježe i odakle točno dolaze izbjeglice, potrebno je imati uvid u povijesni kontekst same situacije u Siriji, započeo je Marin Pelaić. Tamo se već 4 i pol godine vodi građanski rat s velikim brojem frakcija, kojem se ne nazire kraj. S arapskim proljećem 2011. godine počele su demonstracije protiv aktualnog predsjednika, Bašara al Assada, počeo je građanski rat koji se smatra jednim od kompliciranijih ratova u povijesti. Radikalne džihadističke grupe postale su sve utjecajnije. Tako se protiv vlasti bori više militantnih islamističkih skupina koje se jako razlikuju, kako po metodama, tako i po saveznicima i ciljevima, a dvije terorističke organizacije koje se ističu na području Sirije su Islamska država (ISIL) i front Al Nusra koje se vrlo često ujedinjuju i razjedinjuju. Pelaić je istaknuo kako su temelj problema na Bliskom istoku zapravo Zapadne sile i njihovo uplitanje u kreiranju vlasti, što je naslijeđe Busheve politike koju je usvojila i administracija Baracka Obame. Međutim, izvjesno je jedno nerazumijevanje situacije od strane Zapada.

Zašto baš Sirija i zašto baš Europa?

Logično pitanje koje se postavlja, zašto baš Sirija? Kako kaže Jurčević, upravo je nafta jedan od glavnih pokretača cijele priče. Nije nepoznato kako Zapad (prvenstveno centri moći poput SAD-a i Velike Britanije) imaju veliki interes po pitanju nafte. S obzirom da su rubna pustinjska područja, inače bogata naftom, pod kontrolom ISIL-a, prodaju je po iznimno niskim cijenama SAD-u u zamjenu za oružje, nastavlja Jurčević, sve kako bi se tržišna cijena nafte spustila i time ugrozila Rusiju. Resursi vode i nafte od velikog su i ključnog interesa u cijeloj priči. Kaže kako se pravi ratovi vode između suprostavljenih velesila upravo na grbači Sirije. Također, ističe, kako ništa nije slučajno, te kako je Zapad vrlo dobro znao što radi, a to je izazivanje općeg kaosa.

Često se postavlja pitanje zašto izbjeglice nisu krenule ka susjednim zemljama koje su kulturološki slične njima, kao što je Saudijska Arabija, Katar, Kuvajt. Jurčević kaže, kako to jesu bogate zemlje, ali je njihovo stanovništvo većinom sunitsko, te ih iz tog razloga ne žele primiti (a nisu ni potpisnici konvencije o zaštiti izbjeglica). Regionalne velesile poput Turske, Saudijske Arabije jesu sunitske zemlje, stoga u kontekstu sunitsko-šiitskih sukoba, pravi neprijatelji su Kurdi a ne ISIL. Još je jedan jaki razlog bog čega izbjeglice idu put Njemačke, i zašto je (kao i Hrvatima) ona obećana zemlja. Odnosi se na poziv Angele Merkel – s obzirom da Njemačkoj, radi starenja stanovništva, godišnje prosječno nedostaje oko pola milijuna radne snage useljenika kako bi spasili gospodarstvo, što ujedno daje odgovor i na pitanje zašto bi Njemačka mogla zatvoriti granice – kada popuni godišnju kvotu, smatra Jurčević.

Izbjeglice, prognanici, ekonomski migranti… Koja je razlika?

Složili su se oko pitanja pristupa izbjeglicama građana Hrvatske, kojima se pristupa s velikom dozom empatije i humanosti, pozivajući se na strahote rata koje je Hrvatska prošla 90-ih. Međutim, neki smatraju kako se Hrvatska postavila čak i „preempatično“ prema izbjeglicama. Nije problem u propuštanju kroz teritorij ili primanju samih izbjeglica. Milan se osvrnuo na problem propuštanja onih bez putovnice, osobne iskaznice ili bilo kakve druge identifikacijske oznake. „Zar može ući bilo tko?“. Stavovi su podijeljeni u smislu da izbjeglice treba propustiti ali da mora i postojati nekakva kontrola ulaska u zemlje EU, s obzirom na opasnosti od zaraznih bolesti ili terorista, pa čak i upotrebom vojne sile na granici.

Milan Jurčević osvrnuo se na pogrešnu terminologiju, prvenstveno u medijima. Objasnio je kako pojam izbjeglice dolazi od riječi refugees, ali pravilna terminologija ih dijeli na izbjeglice, prognanike i raseljene osobe, s obzirom na motiv za napuštanjem dotadašnjeg boravišta. Fokus rasprave usmjerio se, slijedom toga, na pitanje ekonomskih migranata koje ne možemo nazvati izbjeglicama. Radi se o mladim i mahom visokoobrazovanim ljudima koji nisu konkretno iz Sirije, već iz okolnih zemalja koji su u ovoj izbjegličkoj krizi vidjeli priliku da se „dokopaju“ razvijenih zemalja Zapada.

„Ako je povijest učiteljica života, onda nam se definitivno ne piše dobro“

O problemima procesa integracije većeg broja izbjeglica u društvo, govorila je Andrea Staničić. Kaže kako veći problem od različitih vjeroispvijesti migranata i lokalnog stanovništva je strah od gubljenja osnovnih kulturnih značajki koje se odnose na običaje i vrijednosti. Ako njihovu kulturu gledamo sa stajališta vlastite kulture, naravno da nećemo razumjeti. U prijevodu bi značilo, da bi trebali poznavati njihovu kulturu kako bi ih bolje razumjeli i obrnuto. Rješenje bi bilo smanjiti broj izbjeglica kroz određeni vremenski period. Velike seobe naroda događale su se i tijekom povijesti, stoga mnogi ne isključuju kako se to upravo događa. Upravo je na nama hoćemo li ostvariti povijest sukoba ili povijest dijaloga – istaknuo je Marin Pelaić.

Pelaić naglašava da „ako je povijest učiteljica života, onda nam se definitivno ne piše dobro“, s obzirom da se situacija na Bliskom istoku može i još dodatno zakomplicirati, aludirajući na nestabilnu situaciju u Turskoj.

Jurčević smatra kako Hrvatska, što se tiče nacionalne sigurnosti, nije poduzela gotovo ništa, te da je ostala zatečena situacijom u kojoj se našla. Smatra kako je obavještajni aparat potpuno zakazao, te da ne znamo što se događa u našem dvorištu, referirajući se time na val izbjeglica koji je stigao iz Srbije. U početku se govorilo o nekoliko stotina migranata, samo u dan ta brojka je prešla nekoliko tisuća. Jedino što Hrvatska može u ovoj situaciji je nastaviti propuštati izbjeglice koje žele dalje u Europu (jer konstatno ističu kako njihov krajnji cilj nije Hrvatska), no postavlja se pitanje, što će se dogoditi kada Mađarska i Slovenija zatvore granice?