Pozadina priče o osobi koja je napala vozača Prometa: “Vrijeđa nas i pljuca, muža mi je gurnula niz stepenice”

– Ženska osoba je ušla u autobus i počela je neartikulirano vikati o
nekom novčaniku. Otvorila je vrata vozačeve kabine i dva puta ga udarila u
vožnji, šakom u glavu, tako je strašan događaj iz autobusa splitskog ‘Prometa’
prepričavao Hrvoje Mlikota, vozač i povjerenik Sindikata vozača i
prometnih radnika u ovoj splitskoj tvrtki.

Novi incident na vozača autobusa dogodio se 16. siječnja u večernjim
satima, iz nosa mu je curila krv, a pohod neubrojive ženske osobe bio bi i još
veći da ge nisu spriječili ostali putnici.

Drugi je to incident od početka godine. Samo je prošle godine više od
dvadesetak puta autobus splitskog autoprijevoznika bio zasut raznim predmetima,
a napad na vozača od prvog dana nove godine isti je kao i napad na, primjerice,
policajca pa se za takav jedan čin može dobiti i kazna od 5 godina zatvora.

Slične nepromišljene avanture splitski su vozači u 2019. godini imali
čak 15 puta, a prije nekoliko mjeseci napadnut je bio i vozač kojega je
prokrvarila žena u Velebitskoj ulici.

Strašni i kontinuirani napadi bili su povod za razotkrivanje priče koja
je, prije sedam dana, u najmanju ruku, zgrozila splitsku javnost. Navode kako
je napad počinila neubrojiva osoba uspjeli smo i provjeriti, i tako došli do
puno kompliciranije i zapravo katastrofalne pozadine priče u kojoj je ponovno
vidljivo kako su zakazale neke više distance društva.

Susjeda iz pakla

Napadač na Prometova vozača bila je J.S. koja živi na Sućidru, a koja učestalo svojim postupcima i
namjerama uznemiruje i napada i svoje susjede. Vrijeđanje i pljucanje,
ostavljanje otpada po dvorištu i hodniku, uništavanje zajedničke imovine tek su
dio pravog horora kojeg proživljavaju stanovnici Krležine ulice.

Strašne situacije na ulazu u zgradu napadačice prepričala nam je jedna
stanarka koju smo za potrebe priče nazvali
Ivana. Vidno u strahu i s nevjericom jer, kako kaže, osim izlaska u medije
joj ništa preostalo nije. Od reagiranja prema institucijama dobila je, kako nam
prepričava, jedno ogromno ‘ništa’.

– Svi mi proživljavamo strašan horor, čak nam ni čistačica više ne
dolazi u zgradu jer ju je dotična gospođa gađala staklenkama s prozora. Osobno
mi je prijetila, muža mi je gurnula s leđa niz stepenice, a starijoj je susjedi
kat ispod prouzročila ogromnu štetu jer joj je puštala vodu, počinje nam potresnu
ispovijest jedna od susjedi J.S.

Skrbnica joj majka s amputiranom nogom

Štoviše, stvar tek ovdje poprima apsurdne vrijednosti. Neubrojiva
napadačica ima skrbnika zbog postojećeg stanja, a ni manje ni više, tu dužnost
obavlja njena majka koja je invalid s amputiranom nogom.

– Majku je učestalo tukla, cijeli je kvart odjekivao od njenog
zapomaganja, a ona je kriva da joj se majci i amputira noga. Imala je otvorene
rane, a ona je konstantno donosila vreće pune otpada. Na kraju je bakterija
ušla u krvotok, a jedini je uspio reagirati njezin brat, koji je zbog posla
stalno odsutan, te u stan doveo medicinsko osoblje i Centar za socijalnu skrb,
govori Ivana.

Mnoga logična pitanja ‘tekla’ su potom sama od sebe. Kako je bolesnoj
osobi skrbnica osoba s invaliditetom? Zbog čega u cijelom slučaju nije reagirala
policija? Zbog čega pak dotična žena nije zadržana na liječenju ako je
dokazano kako je osoba psihički bolesna?

Sve spomenute državne službe dobile su i naš službeni upit. Splitska policija o slučaju nije mogla
govoriti zbog obveze poštivanja Opće uredbe o zaštiti podataka, a Centar za socijalnu skrb tek je citirao
dio Zakona vezanog za ovaj slučaj.

U odgovoru su nam ustvrdili kako točne podatke o osobi ne smiju
iznositi u javnost te naveli uvjete kojima osoba postaje skrbnik. Najzanimljiviji
od njih bio je svakako onaj kako skrbnik može postati osoba koja nije lišena
poslovne sposobnosti. Može li osoba poslovno sposobna biti invalid s
amputiranom nogom? Pitanje na koje, vjerujemo, svi pretpostavljate odgovor.

U Zakonu, uz sve to, stoji i kako se skrbnik mora ‘… savjesno brinuti
se o osobi, pravima i obvezama štićenika, uzimajući u obzir prvenstveno njegovu
dobrobit i njegov najbolji interes. Isto tako upravljati njegovom
imovinom i nastojati da se štićenik osposobi za samostalan život i rad…’

Za ovaj slučaj ravno pravom apsurdu.

“To je psihički bolesna osoba. Što bi mi tu trebali?”

U razgovoru sa susjedom potpuno slučajno do naših mikrofona je stupila
još jedna susjeda koja je imala neočekivanih epizoda s dotičnom ženom. Zbog
zaštite i, kako nam govori, opasnosti od novih napada dodijelili smo joj ime Maja.

– Mom sinu bio je rođendan. Kako su stizali gosti tako je i susjeda
izlazila ispred vrata i doslovce ih dočekivala pljucanjem i vrijeđanjem. Tada
je pokušala i gurnuti mog oca niz stepenice, a ‘kap koja je prelila čašu’ bile
su plač djece koja su bila prestrašena. Zvali smo policiju, a, zamislite to, a
javio mi se dežurni policajac i cijelu moju priču završio riječima ‘Pa gospođo,
to je psihički bolesna osoba. Što bi mi tu trebali?, ružno iskustvo priča nam
naša sugovornica uz ponavljanje kako je u cijeloj priči zakazao sustav koji,
govori nam, nije ženu i ranije doveo u odgovarajuću ustanovu.

Vozači Prometa postali su prava ‘pokretna meta’, a strah i nelagodu u
Krležinoj ulici i dalje će sijati žena koja je napala vozača prije tjedan dana
u Velebitskoj ulici. Rješenje za cijeli problem je jasno – vrijeme je da
institucije počnu djelovati, a Splićani konačno u iste počnu i vjerovati.