Prije točno 366 dana Split je postao poprište masakra, ubojstvo trojice mladića zgrozilo je naciju

Bila je subota. Nekoliko minuta iza 15:30 sati. Mirno splitsko poslijepodne uznemirili su pucnjevi. Više njih. Potom i policijske sirene. U centar Splita survale su se interventne službe koje su sve blokirale. Središte grada postalo je poprište masakra. Masakra kakav je ušao u knjige najnotornijih ubojica čiji su zločini zgrozili naciju. Trenutak tragedije zabilježen je u slučajnoj snimci na Marjanu. Razmjer katastrofe počeo se otkrivati iz minute u minutu. 

Čak 36 metaka ispalio je Filip Zavadlav u trojicu – Marina Bobana, Marina Ožića Paića i Juricu Torlaka. Naumio je likvidirati i Jerka Malvasiju, nije ga pronašao na kućnoj adresi. Dvojicu imenjaka na mjestu je usmrtio, Torlak je podlegao ozljedama u bolnici. 

Na putu prema stanu na Skalicama riješio se kalašnjikova, presvukao se i otišao s ocem i bratom u kafić Borsalino. Ogromnu je ulogu u pronalasku policije, nešto manje od 3 sata nakon ubojstava, odigrao socijalni radnik koji je prepoznao Filipa. On se brinuo ranije o nepodnošljivoj obitelji. 

Majka je zlostavljala punih osam godina sinove, prijetila im i prebijala. Jednom su čak i utrčali u policiju i tražili zaštitu od nasilja, još kao maloljetnici. Filipa je nagovarala da krade u crkvi. 
Poznato je i kako su pod nadzorom Centra za socijalnu skrb bili od 1997. godine sve do 2016. kada su svi sinovi postali punoljetni. Njih trojica od kojih dvoje ima probleme s drogom, treći je trostruki ubojica. Razloga za izuzimanje iz obitelji, tvrdi Centar, nije bilo. 

Zašto netko nije ranije reagirao?

Nitko nije slutio da će pomorac uzeti stvari u svoje ruke, kako se često odašilje u medijima. Mladić iz disfunkcionalne obitelji krenuo je u krvavi pohod u kojem je, na svu sreću, stao na tek tri žrtve. Bijeg od surove stvarnosti našao je u poslu, ali ništa nije moglo zamijeniti standardne obiteljske vrijednosti i situaciju koja je, vidjelo se tek naposljetku, dobrano izmakla kontroli. Zašto netko nije ranije reagirao, pitanje koje će ostati visjeti u zraku još dugo vremena. 

U međuvremenu je i počelo suđenje na splitskom Županijskom sudu. Filipa se tereti za ubojstvo iz bezobzirne osvete. Njega i brata Stanislava, piše i službeno, više osoba iz narko miljea iznuđivalo je, napadalo i prijetilo. 

I dok se stravičan događaj na društvenim mrežama strelovito hvalio, Split je živio u strahu. Teze o gradu slučaju priznali su svi osim političara. U gradu u kojem je bezazleno paliti automobile i kontejnere, u kojem je napisano na stotine grafita u kojima se želi smrt Srbima, novinarima, pandurima ili kome drugome i u kojem nema mjeseca da je netko na ulici izboden ili tek pretučen. U gradu u kojem je normalno napasti gradonačelnika jednostavno se i samoproglasiti aktivistom. Normalno je tako i uzeti pušku pa ugasiti nešto najvrjednije – ljudski život.

Strah i šutnja i dalje govore više od svake riječi. Strah i šutnja glavni su povod i uspješnih iznuđivača jer splitski problem nije droga nego iznuda, iznuđivači koje nitko ne prijavljuje, a sve to postane dio Danteovih devet krugova pakla od kojih se Filip našao u sedmom, onom koji u prvom pojasu opisuje nasilnike protiv bližnjih.